Poletila dva vrana gavrana
Od Ozije[1] preko Moskovije.
Četiri su zemlje preletila:
Karavlašku i Karabogdansku,
Bosnu zemlju i Hercegovinu, 5
Pa eto ik Gacku širokome
Do bijele Čengićeve kule;
Tu padoše kuli na šačake[2].
Uranila Bećir-pašinica;
Ona nosi vode i safuna, 10
Da će b’jelo umivati lišce.
Kad ugleda dva vrana gavrana,
Pa besjedi Bećir-pašinica:
"Oj bora vam, dva vrana gavrana!
Oklen li ste, od koje li zemlje? 15
Nije l’ Bog do i sreća od Boga,
Nijeste li od Ozije b’jele?" -
Jedan grče, drugi progovara:
"Odovud smo, iz daleka n’jesmo,
Od Ozije ispod Moskovije." — 20
A veli im Bećir-pašinica:
"Oj bora vam, dva vrana gavrana!
Vidjeste li Bećir-pašu moga,
I mog brata bega Alaj-bega
I mog sina malog Šaćir-bega?" — 25
Jedan grče, drugi progovara:
"Gospođice Bećir-pašinice!
Vidjeli smo Bećir-pašu tvoga
I tvog brata bega Alaj-bega,
I tvog sina malog Šaćir-bega. 30
Paša bije bijelu Oziju,
On je bije četiri godine,
Ni klaka[3] joj obit ne mogaše.
Pa da vidiš Bećir-paše tvoga,
Gdje napuni četiri lumbarde, 35
Sjede gađat kulu u Oziji,
A u kuli banova džefana.
Kad pukoše četiri lumbarde,
On pogodi kulu u Oziji,
A kad puče lagum u Oziji, 40
Po Ozije helać učinio..."
— ""Jalah! vrane, lijepa habera[4]!"" -
— "Stani, kado, bit će i lješvega[5]!
A da vidiš od Ozije bana,
Gdje uzdiže malo i veliko, 45
Starca dedu od stotine ljeta,
A dijete od petnaes’ godina,
Pa na Turke juriš učinio.
Odbi pašu polju u širine,
Pa obleće sa četiri strane, 50
Đavoljega ne pušća ni živa." —
— ""Jalah! vrane, rđava habera!"" -
— "Stani, kado, bit će i gorega!
Vidjeli smo Bećir-pašu tvoga,
Njegova je posječena glava; 55
Vidjeli smo bega Alaj-bega,
I njegova posječena glava;
Vidjeli smo malog Šaćir-bega,
I njegova posječena glava.
Njihova smo pogrdili lišca, 60
I s njihov’jeh polećeli lišca,
Dolećeli Gacku širokome,
Evo pali kuli na šačake." —
A zavika Bećir-pašinica:
"Huj! gavrane, opala ti krila! 65
Kakav si mi haber donosio!" —
Baldo Glavić, str. 3865 Kazivao Raić Mratinj iz Dračeva u Hercegovini, a naučio od čobana u planini.
