Zimska noć

Zimska noć Pisac: Milan Rakić

Palo je inje. Ko sablasti bele,
U tankom velu kao da se ježe,
Snuždeni stoje borovi i jele
I opuštene zimzelena vreže.

Vodoskok smrznut ćuti, ko da sneva.
Zemlja je puna tajanstvene strave;
Ko voštanica koja dogoreva
U hladnoj sobi, mrtvacu kraj glave,

Mesec se gasi... Svuda nebo sinje,
I s golih grana katkad padne inje...

Noći, ledena noći, ja te volim,
Kao što volim sve kržljave stvore
Što samrt nose u grudima golim,
I koje tajne boljke dugo more,

― Dok tako tobom sa bledih visina,
Ko predznak tajnih i kobnih otkrića,
Bezglasno struji hladna mesečina
I bolna blagost umirućih bića...

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milan Rakić, umro 1938, pre 86 godina.