Zidanje Deviča

Izvor: Викизворник


Zidanje Deviča

0001 Razbolje se ćerca jedinica
0002 Gospodara Smederevca Đura,
0003 Po imenu lijepa Marija,
0004 Bolovala sedam godin’ dana,
0005 Nit’ umire, nit’ joj lakše biva,
0006 Niti spava, niti šta govori,
0007 Nego trepti kao list na gori.
0008 Mnogo Đuro poarčio blaga
0009 Sve tražeći po zemlji vidare,
0010 Čak iz Beča iz zemlje Njemačke,
0011 I Madžarske zemlje ponosite,
0012 Al’ mu niko ćercu ne izvida,
0013 No ostade kao što je bila,
0014 Bolujući i muke mučeći.
0015 Jedno jutro podranio Đuro,
0016 Baš u jutru u svetu neđelju,
0017 Omio se i Bogu molio,
0018 Nešto kliknu s brda Godomina,
0019 Klikujući vako besjedilo:
0020 ”Gospodaru, Smederevče Đuro,
0021 ”Na tvom babu ostala je kletva,
0022 ”Što izdade na Kosovu carstvo,
0023 ”Iza baba ostala na tebe,
0024 ”I na tvome đelu i koljenu,
0025 ”Zato tvoja ćerca muke muči.
0026 ”No se spremi u tvojemu dvoru,
0027 ”I opremi ćercu jedinicu,
0028 ”I povedi stotinu katana,
0029 ”Da te đegod ne udese Turci,
0030 ”I da tebe ne bi naudili,
0031 ”Pa ti idi ravnome Kosovu
0032 ”Preko vode studene Dremice
0033 ”Krševitoj Devičkoj pustinji,
0034 ”Tamo ima starac Janićije
0035 ”Koji posti i Bogu se moli,
0036 ”On će tvoju ćercu izvidati. ”
0037 Tad se Đuro krstom prekrstio,
0038 Pa se spremi u svojemu dvoru,
0039 I opremi bolesnu Mariju,
0040 Još povede stotinu katana,
0041 Pa otide ravnome Kosovu
0042 Pro Dremice Devičkoj pustinji.
0043 Tamo nađe starca Janićija
0044 Bijela mu i kosa i brada,
0045 Na štaku se starc naslonio,
0046 Suze roni, a Bogu se moli.
0047 Kad je starac molitvu svršio
0048 On uzima knjigu starostavnu,
0049 Knjigu gleda, a suze proliva,
0050 Pa ovako starac progovara:
0051 ”Ti si, Srbe, Smederevče Đuro,
0052 ”Na tvom babu ostala je kletva,
0053 ”Što izdade cara na Kosovu,
0054 ”Iza baba ostala na tebe,
0055 ”Zato tvoja ćerca muke muči,
0056 ”No se pokaj i ispovijedaj,
0057 ”Pa će tvoja ćerca ozdraviti. ”
0058 Proli suze Smederevac Đuro,
0059 Pokaja se i ispovijeda,
0060 Ozdravi mu ćerca jedinica,
0061 Ljepša posta nego što je bila,
0062 Progovara i Bogu se moli.
0063 Vadi Đuro iljadu dukata,
0064 Pa ih daje starom duovniku.
0065 Tad duovnik vako progovara:
0066 ”Ja ne oću ničijega blaga,
0067 ”Nego oću da mi Gospod plati,
0068 ”Kada budem na onom svijetu. ”
0069 Odma Đuro doziva majstore,
0070 Te sagradi u pustinji crkvu,
0071 Da se starc u njoj Bogu moli,
0072 Pa on ode svome Smederevu.
0073 To začuo Ćuprilić veziru,
0074 Pa je silnu sakupio vojsku,
0075 Tri iljade Ljopa i Latina,
0076 Koji su se bili isturčili
0077 Oko Skoplja i vode Vardara,
0078 Još povede mulu sa divana,
0079 Pa ovako vezir progovara:
0080 ”Ja sam čuo i kažu mi ljudi,
0081 ”Da je došo Smederevac Đuro
0082 ”Kraj Kosova u kršne stijene,
0083 ”Pa još tamo sagradio crkvu
0084 ”Nekakvome crnom kaluđeru,
0085 ”Da se kešiš u njoj Bogu moli,
0086 ”I da uči Vlae oko sebe,
0087 ”Da je svakom bolje poginuti,
0088 ”Nego svoju vjeru mijenjati,
0089 ”A nas Turke u crkvi da kune,
0090 ”Koji smo se skoro isturčili,
0091 ”Da nam džani u dženet ne odu.
0092 Još ovako vezir progovara:
0093 ”Ajde, joldaš, ako sreće bude,
0094 ”Te uvatim Smederevca Đura,
0095 ”Živa ću ga na mije derati,
0096 ”Na mukama njega umoriti,
0097 ”Sve katane mlade isturčiti,
0098 ”Koj’ ne oće, sabljom pogubiti,
0099 ”Od crkve ću džamiju graditi,
0100 ”Kaluđera crnog uvatiti,
0101 ”Obije mu oči izvaditi,
0102 ”I odsjeći obadvije ruke,
0103 ”Pa ga bacit’ niz kršne stijene,
0104 ”Neka znade kako kune Turke. ”
0105 Veli turčin, a ne : ako Bog da,
0106 Jer se Turčin u silu uzdaše,
0107 A sila je u Boga višnjega
0108 Koja onom ni pomoći neće
0109 Što s’ ne krsti krstom rišćanskijem
0110 Sa tri prsta na četiri mjesta.
0111 Otale se vezir podigao
0112 Pro klisure tvrda Kačanika,
0113 Sitnicu je vodu prebrodio,
0114 I Dremicu s vojskom pregazio.
0115 Kad se vezir crkvi pomolio,
0116 Dunu vjetar od bijele crkve,
0117 Sva veziru pomami se vojska,
0118 I pod njim se konjic pomamio,
0119 Pa pobježe uz goru zelenu.
0120 Kad se vezir viđe na nevolji,
0121 Od pomamna kolja odskočio,
0122 Pa pješice trči namastiru,
0123 I ovako vezir progovara:
0124 ”Molim ti se, stari kaluđere,
0125 ”Mol’ seBogu po tvome zakonu,
0126 ”Da bi moja vojska ozdravila,
0127 ”A ja ću ti prilog učiniti.
0128 ”Ukraj crkve dvore sagraditi. ”
0129 Duovnik se Bogu zamolio,
0130 Odma paši sva ozdravi vojska,
0131 I ozdravi mula sa divana.
0132 Tada paša prostrije sedžade
0133 Pred vratima kod bijele crkve,
0134 Pa on klanja i Bogu se moli.
0135 Još doziva stotinu majstora,
0136 Te kod crkve b’jele dvore gradi,
0137 Da u njima duovnik boravi,
0138 Nek se priča i pripovijeda
0139 Da je Đurađ Devič sagradio,
0140 A Ćuprilić dvore kod Deviča.
0141 Malo stalo za dugo ne bilo,
0142 Tu preminu starac Janićije,
0143 Preminuo i posvetio se,
0144 I sad tamo idu bolesnici,
0145 Te se molu Bogu i svetome,
0146 Bolni idu, a zdravi se vrate;
0147 Vala Bogu i Bogorodici,
0148 I svetome ocu Janićiju.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.