Kad se ženi iza mora Marko,
I on prosi Mariju,
Neda majka Marije,
Neg’ mu daje Jelinu,
Jelina je starija, 5
A Marija mudrija,
Dadoše mu Jelinu.
Ne pasala ni godina,
Ode Marko u punice.
Pitala ga punica: 10
„Oj, Boga ti svak Marko,
Šta nam radi Jelina”?
Al’ besjedi svak Marko:
„Zdravo vam je Jelina,
Muško čedo rodila, 15
Bjelo platno navrgla,
Pa me posla Jelina
Da joj date Mariju,
Da joj čedo ljuljuška,
Da joj platno bjeljuška; 20
Čedo joj je plačljivo,
Platno joj je trgljivo”.
Dadoše mu Mariju,
Marko s’ Marom na more.
Kad su bili na more, 25
Al’ ga pita Marija:
„Oj, Boga ti svak Marko,
Što se bjeli na moru,
Al’ je pjena od mora,
Al’ je riba morkinja”? - 30
„Nit’ je pjena od mora,
Nit’ je riba morkinja,
Već sestrica Jelica”.
Ciknu, viknu Marija:
„Jao, moja majčice, 35
Imala si dva grozda,
Dođe čoek od mora,
Pa t’ ukide obadva”.
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 114-115.
