U Mujage, sina materina,
zelena mu gora oko dvora
i u gori zelena livada.
U livadi kamen stanoviti,
pod njim sjedi Mujo jadoviti, 5
suze roni, a gradove broji:
— Koliko je niz more gradova,
u svakom sam noćcu prenoćio
i u svakom ljubio djevojku!
Nigdje mene zora ne zateče, 10
već kod dvora Alagine seke;
tu je mene zora zastanula
i žarano ogrijalo sunce
na čardaku, na meku dušeku,
u grljenju i u milovanju. 15
U to doba Alaga na vrata,
on na vrata, a ja na pendžere,
sa pendžera u mermer avliju;
ne prelomih noge niti ruke,
nit’ mi puče kopča na čakširam’, 20
već ja razbih sedefli tamburu.
Žao mi je sedefli tambure,
žao mi je kao desne ruke,
žao mi je ko brata u majke.
Jaoj, moja sedefli tamburo, 25
jaoj, Mujin mio razgovoru!
Dosta si me puta nahranila,
dosta puta žedna napojila,
izmamila djevojke na pendžer.
Nikada te zaboravit’ neću, 30
nikada te preboljeti neću!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 537.
