Za Milom bugari žena Kata
Ajoj Mile, ajoj, dobro moje!
Ajoj, sunašce naše žarko
Koje nas je grijalo i od zla zaklanjalo.
Ajoj, sabljo naša braniteljko,
Ajoj, muška ruko hraniteljko, 5
Mudri svjete i mudra glavo,
Tvoje riječi je svako poštovao
Jer si svakog na bolje putio.
Ajoj, ćako, naše sunce žarko!
Svagdje si naša dika bio, 10
Turskijem si sabljama prkosio,
Al’ si živ dolazio.
Ajoj, tvrđavo naša od kamena,
Koju božija sablja posiječe,
A mojoj siročadi i meni jadnoj 15
Ajoj, glave odsiječe.
Ajoj, Đuro, naš jedini sine,
Da li ćeš biti ono što je tata bio?
Koliko si njegove škole naučio?
Oćeš li kuću čuvati 20
Kako te je tata naučio?
Ajoj, Mile, rano naša grdna,
Sunce što nam prerano zađe!
Bože, što mi uze druga
Sa kojim sam gnijezdo savila, 25
Sa kojim sam vijek svoj izvila
I porod izrodila,
Sina oženila i unuke dočekala?
Ali tri ženske sirote još nam ostaše,
Tri grdne rane na srcu mome. 30
Ajoj, Mile, ko će prosce dočekati
I sa njima ljudsku riječ prozboriti?
Ko će ih ispratiti,
Ko će ih sjetovati?
Ajoj, tri moje sirotice, 35
Tri moje sinje kukavice!
Ajoj, bože, zašto si ih rascvijelio,
Zašto si ih tako dušmanski osudio?
Što su ti one tako zgriješile,
A još se svijeta nijesu nagledale? 40
Ajoj, Đuro, sine naš jedini!
Oćeš li znati tatin put nastaviti?
Oćeš li naša zavjetrina biti?
Svoje mile seje udomiti
Kako bi ih tata otpremio, 45
Kako bi ih tata sjetovao,
Kao sina zeta dočekao?
Ajoj, Đuro, zaklinje te majka,
Pazi, sine, svoje seke mile
Ne bi l’ lakše tatu prežalile! 50
Ajoj, na kog će se sada osloniti,
Nego na te, brata jedinoga!
Ajoj, ja sam, sine, slaba i nemoćna
Pa ni sebi pomoći ne mogu.
Ajoj, snašo, drugo čedo moje, 55
Nikad nam se nijesi zamjerila,
Nikad ćaji iz volje izašla.
Zato te je uvijek poštivao
Kao ćeri koje je rodio.
Ajoj, snašo, ćeri moja mila! 60
Kad majka ode za svojim Milom,
Ti ćeš im ostati mjesto majke.
Ne dijeli ih, snašo, od dječice svoje,
Voli kao što vas je ta ga sve volio
Jer vas je sve na srcu nosio! 65
Ajoj meni jadnoj i kamenoj!
Ajoj, Mile, a joj, državo naša!
Ajoj, bože, je li to tvoja lravda?
Zašto njega ubi a mene ostavi?
Ajoj, crna zemljo nezasita, 70
Koja si nam snagu popila!
Ajoj, kad si nesitu utrobu otvorila,
Zašto mene nemoćnu nijesi prvu progutala
Ajoj, od koje niko vajde nema?
Ajoj, Mile, ajoj, dobro naše! 75
Još jednom pogledaj sirote svoje,
Još jedan blagoslov im pošalji.
Neka nam oni zdravi budu,
A mene se, Mile, skoro nadaj
Jer tugu preboljeti neću! 80
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
