Zaljubljen gajdaš
| Zaljubljen gajdaš Pisac: Jovan Grčić Milenko |
| (pripovetka sa sela) |
Devojane sitno kolo
Igrale,
Igrale.
Leposavi bele none
Sustale,
Sustale.
Nju pitale drugarice
U kolu,
U kolu:
„Kad brž’, sestro, noge da te
Zabolu,
Zabolu?”
Al’ besedi igračica
Milena,
Milena:
„Ne mori me igra ova
Silena,
Silena,
Već mi nema onog danas
U kolu,
U kolu,
Kom sam juče srce dala
Na polu,
Na polu.”
To kad čuo mladi gajdaš
Nikola,
Nikola —
Klecnule mu obe noge
Sred kola,
Sred kola;
Srce mu se tako odveć
Prepalo,
Prepalo,
Čak mu jare pod pazuvom
Krepalo,
Krepalo!
Iz usta mu jasni dulac
Ispao,
Ispao,
A rog mu je „Kisel’ vodu”
Frljao...
Brbljao...
„Kisel’ voda” kiselo mu
Prijala,
Prijala,
Mrgodno mu obrvice
Svijala,
Svijala...
Čudile se tome cure
Iz kola,
Iz kola,
Pitale ga: „Šta je, braca
Nikola,
Nikola?”
Al’ braca im nije više
Glazbio,
Glazbio.
O kamen je glasne gajde
Razbio...
Razbio...
Izvor[uredi]
- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 77-79.
|