Zahvali se ban Ivane,
„Nema sina nad mog sina,
Nad mog sina, Milutina!
Skerlet sam mu pokrojio,
Još ga nisam oženio, 5
Još ću njega oženiti!”
Skupi svate ban Ivane;
Kad se svati sakupili,
I očima sagledali,
Ali nema ružnijega, 10
Od njegova Milutina!
I govori ban Ivane:
„Ko će biti đuvegija,
Do dvorova djevojački,
I u dvoru kod djevojke?” 15
I govori tursko momče:
„Ja ću biti đuvegija,
Do dvorova djevojački,
I u dvoru kod djevojke!”
Kad su išli po djevojku, 20
Ture konja razigrava,
B'jelo perje raznjihava;
Gledale ga djevojčice,
Ispod tanka prijeveza,
I govori Ture momče: 25
„Što me gledaš djevojčice?
Nijesam ti ja đuvegija!
Eno tvoga đuvegije,
U alaju u stražnjemu,
Pod njim konjic travu pase.” 30
Đorđe Rajković, Srpske narodne pesme iz Slavonije, priredila Slavica Garonja-Radovanac, Beograd: Udruženje Srba iz Krajine i Hrvatske: Književno društvo "Sveti Sava", 2003., str. 247.
