Zaspala mi Anđelika
na majkini svilni skuti
na tatkovi ramni dvori.
Majka si gu povikuje:
— Dizaj mi se, Anđelike, 5
te gi idu lazarice,
će te vikav da si lazar.
Glava ti je nemijena,
sitne šivke nepletene,
dvori su ti nemeteni, 10
u testije voda nema.
