Zasijala jasna mjesečina,
po njoj šeće momče i djevojče,
al’ djevojka viša od junaka.
Njojzi veli momče neženjeno:
— O boga ti, gizdava djevojko! 5
Il' si rasla bora gledajući,
il’ jablana drva visokoga,
il’ oraha lista širokoga,
il’ si bila jedina u majke?
Njemu veli gizdava djevojka: 10
— A boga mi, momče neženjeno!
Nisam rasla bora gledajući,
ni jablana drva visokoga,
ni oraha lišća širokoga,
već sam bila jedina u majke. 15
Plaho me je majka milovala,
rano me je u ložnicu slala,
a kasno me iz ložnice zvala.
Kad ustanem iz meka dušeka,
šerbetom bi mene napojila, 20
rumenom me ružom umivala.
Med sam jela kad mi duša htjela,
večerala kad sam htjela sama,
ašik vodim pa svom srcu godim.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 722.
