Razbolje se dilber Sofijana
Pod prstenom u matere svoje,
Dolaze joj dva đevera mlada,
Te oblaze dilber Sofijanu
I donose gospodske ponude: 5
Šećer s mora, smokve iz Mostara.
Gurabije na suncu pečene,
I aršlame u medu kuvane.
I jagnjeta prije premaljeća,
I ostale gospodske ponude; 10
Sofijani đeveri govore:
„Snaho naša, dilber Sofijano!
„Jesi l' lasna, hoćeš preboljeti?
„Da tražimo lagahne ećime;
„Ne bi li nam, snaho, preboljela! 15
„Snaho naša, nemoj umrijeti!"
Al' govori Sofijana mlada:
„A Boga mi, dva đevera moja!
„Il' umrla, ili preboljela.
„Ja ne mislim vaša snaha biti: 20
„Vaša me je potvorila majka,
„Da sam vašeg brata občinjela:
„Života mi moga i vašega!
„Nijesam ga nikad ni viđela,
„Nego jednom na vodi studenoj, 25
„Đe on poji dobra đoga svoga,
„Ja se šetah po bašči zelenoj:
„Ja mu dadoh kitu bosioka,
„A on meni od zlata jabuku."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 300-301.
