Zaručnica Ercega Stefana

Izvor: Викизворник


Zaručnica Ercega Stefana[1]

Lepa Mara na čardaku spava,
Kod nje majka b’jele dare slaže:
„Ustaj, Maro', ne naspavala se!
Ne znaš, kćero, jedinice Maro,
Za koga te udavao babo, 5
Za dželata Ercega Stefana!”
Al' je Mara mudrija od majke,
Besedila svojoj staroj majki:
„Kupi meni konja velikoga,
Velikoga i jošt krilatoga, 10
I kupuj mi ruvo kaluđersko,
Opleti me sitio kaluđerski
Da ja idem dvoru Ercegovu,
Da ja vidim Ercegovu majku
I njegove bijele dvorove! 15
Ako meni dobro bude, majko,
Friško ću te pooditi mlada;
Ako l' meni lijo bude, majko,
Ja te neću nikad ni dov’jeka.”
Kupi majka konja velikoga, 20
Velikoga i jošt krilatoga,
Kupuje joj ruvo kaluđersko,
Oplete je sitno kaluđerski
I otpravi Maru po timaru.
Kad je došla dvoru Ercegovu, 25
Al' pred dvorom Ercegova majka.
Božju pomoć nazivala majki,
Lepše joj je privatila majka,
Privatila, u dvor pozivala.
Nju mi pita crni kaluđere: 30
„A di ti je Erceže Stefane?”
A njoj majka tijo odgovara:
„Evo Steve u bijelu dvoru,
Za trpezom sitnu knjigu piše.”
Išeta se Erceže Sgefane; 35
Božiju mu pomoć nazivala:
„Bog pomog'o, crni kaluđere!”
Odvede je na tananu kulu,
Vino pili do tri b'jela dana,
Vino pili pa su besedili. 40
Tad besedi Erceže Stefane:
„Ded pošetaj, crni kaluđere,
Tamo dole po bostanu mome,
Po bostanu i voćnjaci mladi!”
Kad su bili povr kitne bašče, 45
Besedio Erceže Stefane:
„Ded pogledaj, crni kalućere,
Niz to polje ono b'jelo Levno,
Tamo imam ljepotu djevojku,
Skoro sam je isprosio mladu!” 50
Njemu veli Marica djevojka:
„Ne budali, Erceže Stefane,
Nije tamo tvoja zaručnica,
Već evo je baš u dvoru tvome,
Pila vino, s tobom besedila!” 55
To se Stevi na sramotu dalo,
Ciknu junak kao guja ljuta,
Pa uzima Maricu djevojku,
Uzima je za desnicu ruku,
Odvede je prokletoj tavnici 60
I baca je dole u tavnicu,
Tavnovala devet godinica.
Desete je braća poodila;
Lepo i je dočekao Stevo,
S njima pije crveniku vino 65
Na čardaku za trpezi zlatnoj.
Tu sva braća i piju i jedu,
Bratac Jovo, iajmlađi u majke,
Za trpezom nit’ pije nit' jede,
Već uzima jasnu sviralicu, 70
Uz sviralu tijo besedio:
„Da je naša u životu seja,
Dosad bi nas redom celivala
I za staru upitala majku!
Il’ je naša preminula seja, 75
Il’ je ljuto zaboljela glava
Il’ je Maru muško čedo našlo?”
To dočula Stevanova majka,
Pa besedi Ercegu Stevanu:
„Ti si jedan, Erceže Stevane, 80
Ti si jedan, i tebe ne bilo!
Ta sva braća i piju i jedu,
Bratac Jovo, najmlađi u majke,
Za trpezom nit' pije nit’ jede,
Već s’ sviralom sestru jadikuje — 85
,Da je naša u životu seja,
Dosad bi nas redom celivala
I za staru upitala majku!
Il’ je naša preminula seja,
Il’ je ljuto zaboljela glava 90
Il’ je Maru muško čedo našlo?'
Idi, d’jete, prokletoj tavnici,
Ti otvori u tavnice vrata
I dovedi Maricu djevojku!”
Šeće Stevo kamenoj tavnici, 95
Pa besedi tavnici na vrati:
„Otvori se, prokleta tavnico,
Otvori se, ne zatvorila se,
U tebi mi istrunulo blago,
Istrunula Marica djevojka! 100
Žuta dunjo, jesi l’ užutila
I, jabuko, jesi l' sazorela?
Ili voleš mlada tavnovati,
Tavnovati jošt devet godina
Ili mene nemila ljubiti?” 105
Odgovara Marica djevojka:
„Ta ja volem mlada tavnovati,
Tavnovati jošt devet godina,
Nego l’ tebe nemila ljubiti!”
Tad otvori u tavnice vrata 110
I izvede Maricu djevojku,
Odvede je braći u naručja.
Svu je braću redom celivala
I za staru upitala majku;
Kad je došla Jovi najmlađemu, 115
Mrtva Mara preko krila pada.
Lepo Maru braća saranila,
Saranila u gori zelenoj,
S andžarom joj sanduk satesali,
A sabljama raku iskopali, 120
Čelo glave ružu usadili,
Čelo nogu bunar iskopali,
Oko groba klupe pometali —
Tko j' umoran, neka otpočiva,
Tko j’ žalostan, neka jadikuje, 125
Tko je žeđan, neka vode pije,
A tko j’ mlađan, nek’ se kiti ružom.

(ASANU, br. 8552/257, XV, 2, br. 35).

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Varijante[uredi]

Var.: I, 727; Ir, 395.

Reference[uredi]

  1. Naslov skupljača — Erceg Stefan i Mara.

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 228-230.