Zaova se radi nevjeste žrtvovala
Pošetala do dva Alagina
Ispred bjela dvora Asan-are.
Gledala ih Asan-aginica
Sa pendžera, sa bijele kule,
Sa zaove dvije neudate, 5
Gledala ih, pa je govorila:
„Pogledajte, dvije zaovice,
K'o su l'jepa do dva Alagina!
Ah, da mi je ljubiti jednoga!
Ja, bih s' njime u goru ubjegla 10
I u gori ljubav pod'jelila!“
Ona misli: niko je ne čuje,
Al' to čuo mladi Asan ara.
Muči Asan, ništa ne govori,
Nego kad je na večeri bilo, 15
Progovara srditijem glasom:
„Koja j' ono od vas govorila,
Da su l'jepa do dva Alagina.
Pa da joj je ljubiti jednoga,
Da bi s' njime u goru ubjegla 20
I u gori ljubav pod'jelila?"
Mlađa se je sestra postiđela,
A starija bratu govorila:
„Ja sam rekla, brate, dobro moje,
Ja sam rekla, e ja vojna nemam." 25
„Bog ti pod'o vojna, sele moja!
A da je to rekla ljubi moja,
Danas bi se krvca prol'jevala
U našemu dvoru bijelome!"
Kad to čula Asan-aginica, 30
Ušetala mlada u odaju,
Tri sanduka redom otvorala,
Tri jabuke zlatne izvadila,
Pa dariva svoju zaovicu:
„Na to tebi, zaovice moja, 35
A, da bi ti Bog i sreća dala,
Da se kada od'jeliš od dvora,
Tri put ću te ljepše darovati!"
V. Radojević
