Zalutao galeb
Zalutao galeb nad širokim morem,
Čuj, ciči, tuži, kô dijete plače,
Krilima slabim šestari viš bezdna
Dok more huji sve više i jače.
Obale nigdje. Ne zna kud bi krenô,
Snaga mu slaba, eno, veće pada –
More ga zove... Ah, galebe jadni,
U strašnoj borbi klonuli, bez nada,
Kud li si pošô, gdje li ti je meta,
U beskraj kuda odvela te želja?
Gdje su ti druzi, da ti klikom jave
Pute spasenja, sreće i veselja?
Njih nigdje nema... Tvoja mlada krila
Klonuše, eto, i nema ti spasa,
Ti u grob moraš, jer ne čuje nebo
Molitve tvoje ni tvojega glasa.
Mali Lošinj
