Zakukala Milanova majka
Zakukala Milanova majka,
Jedinac joj ide u ajduke:
— Nemoj, sine, u ajduke poći,
Nemoj tvoju ostaviti majku. —
— Oj, pusti me, moja mila majko, 5
Družina me u gorici čeka,
Vjeru dadoh, vjera mi je tvrda. —
Ode Milan, osta majka sama,
Te se vije za Milanom sinom.
Od žalosti u bolest je pala, 10
Tešku bolest od sedam nedelja.
Niko majku da prevrne bolnu,
Niko da joj ponude donese;
Pa proklinje Milana jedinca:
— Bog ubio mog Milana sinka 15
Što ostavi svoju staru majku. —
A kako ga sustigoše kletve,
Nigdje sreće za Milana nema.
On se vraća svojoj staroj majci,
Ne bi l’ majka blagoslov mu dala, 20
Al' je majka veće preminula.
Pisnu Milan kao ljuta zmija,
Pak se vraća družini u goru,
Al' majčina svuda prati kletva;
Ako prođe drumom u planinu, 25
Na raskrižju eto ti mu majke;
Ako hoće vodu da prebrodi,
Na vodi mu lice stare majke;
Ako leže jadan počivati,
Eto ti mu opet stara majka, 30
Na postelji bolna i nevoljna,
Gdje proklinje Milana jedinka
Što je pusti staru i čemernu.
Kad se Milan iza sna probudi,
Pišti jadan do Boga se čuje, 35
Pak poteže nože od pojasa,
Udari se u prsi junačke,
Da ne vidi sunca ni meseca.
Mili Bože, na svemu ti vala.
Takva j', brate, materina kletva! 40
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
