Zakon o krivičnom postupku — Prečišćeni tekst (2009)/IV
| Ovaj propis je prestao da važi! |
ZAKON O KRIVIČNOM POSTUPKU
- Prečišćeni tekst -
Glava XXV
POSTUPAK ZA IZDAVANjE KAZNENOG NALOGA
[uredi]Član 357.
Opšta odredba
(1) Za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna kao glavna kazna, a za koje je prikupio dovoljno dokaza koji pružaju osnov za tvrdnju da je osumnjičeni učinio krivično djelo, tužilac može u optužnici zatražiti od suda da izda kazneni nalog - u kojem će optuženom izreći određenu krivičnu sankciju ili mjeru bez sprovođenja glavnog pretresa.
(2) Tužilac može da zatraži izricanje jedne ili više od sljedećih krivičnopravnih sankcija: novčanu kaznu, uslovnu osudu ili mjere bezbjednosti –zabranu vršenja određenih poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta, kao i mjeru oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
(3) Izricanje novčane kazne može se zatražiti u visini koja ne može biti veća od 50.000 KM.
Član 358.
Neprihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
(1) Sudija će odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ako ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka iz člana 30. ovog zakona, ako se radi o krivičnom djelu za koje se takav zahtjev ne može postaviti ili ako je tužilac zatražio izricanje krivične sankcije ili mjere koja po zakonu nije dozvoljena.
(2) O žalbi tužioca protiv rješenja o odbačaju odlučuje vijeće iz člana 24. stav 5. ovog zakona u roku od 48 časova.
(3) Ako sudija smatra da podaci u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga ili da se prema tim podacima može očekivati izricanje neke druge krivične sankcije ili mjere, a ne one koju je zatražio tužilac, postupiće sa optužnicom kao da je podnesena na potvrđivanje i postupiti u skladu sa članom 243. ovog zakona.
Član 359.
Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
(1)Ako se složi za zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana potvrđivanja optužnice.
(2) Na saslušanju je potrebno prisustvo tužioca i branioca. Umjesto tužioca saslušanju može prisustvovati stručni saradnik tužilaštva kojeg ovlasti glavni tužilac. U slučaju njihovog nedolaska primijeniće se odredbe čl. 260. 261. i 263. ovog zakona.
(3) Prilikom saslušanja sudija će:
a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac,
b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivične sankcije ili mjere,
v) pozvati tužioca da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima,
g) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji,
d) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnoj sankciji ili mjeri.
Član 360.
Izjava o krivnji i izdavanje kaznenog naloga
(1) Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu, sudija će proslijediti optužnicu radi zakazivanja glavnog pretresa, u skladu sa ovim zakonom. Glavni pretres će biti zakazan u roku od 30 dana.
(2) Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom.
Član 361.
Sadržaj presude kojom se izdaje kazneni nalog i pravo na žalbu
(1) Presuda kojom se izdaje kazneni nalog sadrži podatke iz člana 299. ovog zakona.
(2) U obrazloženje presude ukratko se navode razlozi koji opravdavaju izricanje presude kojom se iz stava 1. ovog člana izdaje kazneni nalog.
(3) Protiv presude iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja presude.
Član 362.
Dostavljanje presude
(1) Presuda kojom se izdaje kazneni nalog se dostavlja optuženom, njegovom braniocu i tužiocu.
(2) Plaćanje novčane kazne prije isteka roka za ulaganje žalbe ne smatra se odricanjem od prava na žalbu.
Glava XXVI
POSTUPAK PREMA MALOLjETNICIMA
[uredi]1. Opšte odredbe
[uredi]Član 363.
Primjena drugih odredbi ovog zakona u postupku prema maloljetnicima
(1) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema licima koja su učinila krivično djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršila 21 godinu života. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.
(2) Odredbe čl. 365. do 367, čl. 370. do 373., čl. 378., 380., 382. i 389. ovog zakona primjenjuju se u postupku prema mlađem punoletnom licu ako se do početka glavnog pretresa ustanovi da dolazi u obzir da se tom licu izrekne vaspitna mjera u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, a do tog vremena ono nije navršilo 21 godinu života.
Član 364.
Primjena odredbi prema djeci
Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina, krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva.
Član 365.
Obazrivo postupanje
(1) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naročito pri njegovom ispitivanju, svi koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo, vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i ličnim svojstvima maloljetnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika.
(2) Svi koji učestvuju u postupku sprečavaće pogodnim mjerama svako nedisciplinovano ponašanje maloljetnika.
Član 366.
Obavezna odbrana
(1) Maloljetnik mora imati branioca od početka pripremnog postupka.
(2) Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik na kome se vodi krivični postupak, sud će mu odrediti prevodioca.
(3) Ako u slučajevima iz stava 1. ovog člana sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnik ne uzme branioca, njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike.
Član 367.
Isključenje oslobođenja od dužnosti svjedočenja
Od dužnosti svjedočenja o okolnostima koje se odnose na duševnu razvijenost maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi (član 378. ovog zakona) oslobođeni su samo roditelj, staralac, usvojilac, socijalni radnik, vjerski ispovjednik i branilac.
Član 368.
Spajanje i razdvajanje postupka
(1) Kad je maloljetnik učestvovao u izvršenju krivičnog djela zajedno s punoljetnim licem, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po odredbama ove glave.
(2) Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetnog lica i provesti po opštim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi sudija za maloljetnike, na obrazloženi prijedlog tužioca. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
(3) Kad se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne učinioce, u pogledu maloljetnika će se uvijek primijeniti odredbe čl. 356. do 367, čl. 370. do 373. i čl. 378, 380, 382. i 388. ovog zakona, kad se na glavnom pretresu razjašnjavaju pitanja koja se odnose na maloljetnika, kao i čl. 389. i 395. ovog zakona, a ostale odredbe ove glave - ukoliko njihova primjena nije u suprotnosti s vođenjem spojenog postupka.
Član 369.
Sprovođenje jedinstvenog postupka
Kad je lice učinilo neko krivično djelo kao maloljetno, a neko kao punoljetno, sprovešće se jedinstven postupak po članu 30. ovog zakona, pred vijećem koje sudi punoljetnim licima.
Član 370.
Uloga organa starateljstva
(1) U postupku prema maloljetnicima, pored ovlašćenja koja su izričito predviđena u odredbama ove glave, organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku postupka stavlja prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.
(2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku tužilac će obavijestiti nadležni organ starateljstva.
Član 371.
Pozivanje i dostavljanje pismena
(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika.
(2) Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 82. ovog zakona, s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda, niti će se primijeniti odredba člana 78. stav 2. ovog zakona.
Član 372.
Objavljivanje toka krivičnog postupka
(1) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom postupku, niti se može vršiti video i audio snimanje toka postupka.
(2) Pravnosnažna odluka suda može se objaviti, ali bez navođenja ličnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet.
Član 373.
Dužnost hitnog postupanja
Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja, dužni su najhitnije postupati - kako bi se postupak što prije završio.
Član 374.
Sastav suda
(1) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike, koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima, u skladu s ovim zakonom.
(2) Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike, u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
2. Pokretanje postupka
[uredi]Član 375.
Primjena načela oportuniteta
(1) Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna, tužilac može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva. Radi utvrđivanja ovih okolnosti, tužilac može zatražiti obavještenja od roditelja, odnosno staraoca maloljetnika, drugih lica i ustanova, a kad je to potrebno, može ova lica i maloljetnika pozvati radi neposrednog obavještavanja. Tužilac može zatražiti mišljenje od organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.
(2) Ako za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana treba da se ispituju lična svojstva maloljetnika, tužilac može, u sporazumu s organom starateljstva, uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje, ali najduže na 30 dana.
(3) Kad je izvršenje kazne ili vaspitne mjere u toku, tužilac može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika, ako s obzirom na težinu tog krivičnog djela, kao i na kaznu, odnosno vaspitnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivične sankcije za to djelo.
(4) Kad tužilac u slučajevima iz st. 1. i 3. ovog člana nađe da nije cjelishodno da se pokrene postupak prema maloljetniku, obavijestiće o tome, uz navođenje razloga, organ starateljstva i oštečenog.
Član 376.
Vaspitne preporuke
Prije donošenja odluke hoće li podnijeti zahtjev za pokretanje krivičnog postupka prema maloljetniku za krivično djelo iz člana 375. stav 1. ovog zakona, tužilac je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja vaspitnih preporuka u skladu sa Krivičnim zakonom.
3. Pripremni postupak
[uredi]Član 377.
Vaspitne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka
(1) Tužilac podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela iz člana 376. ovog zakona, sudija za maloljetnike je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja vaspitne preporuke u skladu s odredbama Krivičnog zakona. Ako odluči da izrekne vaspitnu preporuku, sudija za maloljetnike će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. Protiv rješenja sudije za maloljetnike nije dopuštena žalba.
(2) Osim slučajeva iz stava 1. ovog člana, ako se sudija za maloljetnike ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka, zatražiće da o tome odluči vijeće za maloljetnike.
(3) Sudija za maloljetnike može povjeriti policijskim organima da izvrše naredbu o pretresanju stana i lica ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen ovim zakonom.
Član 378.
Pribavljanje podataka o ličnosti maloljetnika
(1) U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored činjenica koje se odnose na krivično djelo, posebno će se utvrditi godine života maloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitaće se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloljetnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove ličnosti.
(2) Radi utvrđivanja okolnosti iz stava 1. ovog člana, sudija za maloljetnike će pribaviti izvještaj i saslušati lica koja mogu dati potrebne podatke.
(3) Podatke o ličnosti maloljetnika pribavlja sudija za maloljetnike. Sudija za maloljetnike može zatražiti da te podatke prikupi određeno stručno lice (socijalni radnik, defektolog, psiholog i dr.), a može njihovo pribavljanje povjeriti organu starateljstva.
(4) Kad je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, njegove duševne razvijenosti, psihičkih svojstava ili sklonosti potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za ovaj pregled odrediće se ljekari, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.
Član 379.
Lica koja prisustvuju radnjama u pripremnom postupku
(1) Sudija za maloljetnike sam određuje način izvođenja pojedinih radnji, držeći se odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja obezbjeđuje prava maloljetnika na odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.
(2) Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužilac i branilac. Ispitivanje maloljetnog lica, kad je to potrebno, obaviće se uz pomoć pedagoga ili drugog stručnog lica. Sudija za maloljetnike može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staralac maloljetnika. Kad su navedena lica prisutna tim radnjama, mogu stavljati prijedloge i upućivati pitanja licu koje se ispituje, odnosno saslušava.
Član 380.
Smještaj maloljetnika
(1) Sudija za maloljetnike može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište, vaspitnu ili sličnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj porodici, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živeo ili radi pružanja pomoći, zaštite ili smeštaja maloljetnika.
(2) Troškovi smeštaja maloljetnika isplaćuju se unaprijed iz budžetskih sredstava i ulaze u troškove krivičnog postupka.
Član 381.
Određivanje pritvora
(1) Izuzetno, sudija za maloljetnike može maloljetniku odrediti pritvor kad za to postoje razlozi iz člana 197. stav 1. tač. a) do v) ovog zakona.
(2) Na osnovu rješenja o pritvoru koje je donio sudija za maloljetnike, pritvor može trajati najduže mjesec dana. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana.
(3) Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Nakon završetka pripremnog postupka, pritvor može da traje najduže još šest mjeseci. Kontrolu opravdanosti pritvora vrši vijeće za maloljetnike svakih mjesec dana od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
Član 382.
Postupak prema maloljetniku u pritvoru
(1) Maloljetnik izdržava pritvor odvojeno od punoljetnih lica.
(2) Sudija za maloljetnike ima prema pritvorenim maloljetnicima ista ovlašćenja koja po ovom zakonu pripadaju sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje u pogledu pritvorenika.
Član 383.
Obrazloženi prijedlog
(1) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog djela i na ličnost maloljetnika, sudija za maloljetnike dostavlja spise tužiocu koji je dužan u roku od osam dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka ili podnijeti sudiji za maloljetnike obrazloženi prijedlog za izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora.
(2) Ako tužilac ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog sudiji za maloljetnike za izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa, smatraće se da je odustao od krivičnog gonjenja.
(3) Prijedlog tužioca sadrži: ime i prezime maloljetnika, njegove godine života, opis djela, dokaze iz kojih proizlazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, obrazloženje koje treba da sadrži ocjenu duševne razvijenosti maloljetnika i prijedlog da se maloljetnik kazni, odnosno da se prema njemu izrekne vaspitna mjera.
Član 384.
Obustava postupka
(1) Ako u toku pripremnog postupka tužilac nađe da nema osnova za vođenje postupka prema maloljetniku ili da postoje razlozi iz člana 375. stav 3. ovog zakona, staviće prijedlog sudiji za maloljetnike da obustavi postupak. O prijedlogu za obustavljanje postupka tužilac će obavijestiti i organ starateljstva.
(2) Ako se sudija za maloljetnike ne složi s prijedlogom tužioca, zatražiće da o tome odluči vijeće za maloljetnike.
(3) Vijeće može obustaviti postupak prema maloljetniku ili odlučiti da se postupak nastavi pred sudijom za maloljetnike.
Član 385.
Kontrola postupka
Sudija za maloljetnike obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. Predsjednik suda će preduzeti, po potrebi, mjere da se postupak okonča.
4. Prvostepni postupak
[uredi]Član 386.
Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa
(1) Kad primi prijedlog tužioca, sudija za maloljetnike zakazuje ročište ili glavni pretres.
(2) Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu.
(3) Sudija za maloljetnike saopštiće maloljetniku vaspitnu mjeru koja mu je izrečena.
Član 387.
Odlučivanje na glavnom pretresu
(1) Kad se odlučuje na glavnom pretresu, shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o rukovođenju glavnim pretresom, o odlaganju i prekidu glavnog pretresa, o zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali sudija za maloljetnike može odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna.
(2) Pored lica čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres pozvaće se i roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva. Nedolazak roditelja, staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprečava sud da održi glavni pretres.
(3) Osim maloljetnika, glavnom pretresu mora biti prisutan tužilac, kad je stavio prijedlog u smislu člana 383. ovog zakona i branilac.
(4) Odredbe ovog zakona o izmjeni optužbe primjenjivaće se i u postupku prema maloljetniku, s tim što je sudija za maloljetnike ovlašćen da i bez prijedloga tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu.
(5) Na ročište će se pozvati tužilac, maloljetnik, branilac, roditelj odnosno staratelj maloljetnika, a o ročištu će se obavijestiti i može mu prisustvovati predstavnik centra za socijalni rad. Ovom ročištu obavezno prisustvuju tužilac i branilac maloljetnika. Ukoliko tužilac ili branilac neopravdano izostanu sa ročišta, sudija za maloljetnike o tome obavještava glavnog tužioca, odnosno advokatsku komoru.
Član 388.
Isključenje javnosti
(1) Kad se sudi maloljetniku, uvijek će se isključiti javnost.
(2) Sudija za maloljetnike može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutna lica koja se bave zaštitom i vaspitanjem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničke delikvencije, kao i naučni radnici.
(3) U toku glavnog pretresa sudija za maloljetnike može narediti da se, osim tužioca, branioca i predstavnika organa starateljstva, iz zasjedanja udalje sva ili pojedina lica.
(4) Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka sudija za maloljetnike može narediti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja.
Član 389.
Privremeni smještaj maloljetnika
U toku postupka, sudija za maloljetnike može donijeti odluku o privremenom smeštaju maloljetnika (član 380.), a može i ukinuti odluku koja je o tome ranije donesena.
Član 390.
Zakazivanje glavnog pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke
(1) Sudija za maloljetnike dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje vaspitne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužioca ili od dana kad je na ročištu odlučeno da se održi glavni pretres. Za svako produženje ovog roka sudija za maloljetnike mora imati odobrenje predsjednika suda.
(2) Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa vrši se samo izuzetno. O svakom odlaganju ili prekidanju glavnog pretresa sudija za maloljetnike obavijestiće predsjednika suda i iznijeće razloge za odlaganje, odnosno prekidanje.
(3) Sudija za maloljetnike dužan je da pismeno izradi presudu, odnosno rješenje u roku od osam dana, a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude, odnosno rješenja.
Član 391.
Odluke sudije za maloljetnike
(1) Sudija za maloljetnike nije vezan za prijedlog tužioca pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti vaspitnu mjeru, ali ako je tužilac odustao od prijedloga, sudija za maloljetnike ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo vaspitnu mjeru.
(2) Sudija za maloljetnike će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana 297. tač. g) do d) ovog zakona, donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 298.), kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni kaznu niti vaspitnu mjeru.
(3) Sudija za maloljetnike donosi rješenje i kad izriče vaspitnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navešće se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene vaspitne mjere.
(4) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku propisanom u članu 299. ovog zakona.
Član 392.
Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev
(1) Sudija za maloljetnike može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.
(2) Ako je prema maloljetniku primijenjena vaspitna mjera, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak.
5. Pravni lijekovi
[uredi]Član 393.
Žalba protiv presude i rješenja
(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena vaspitna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 391. stav 2.) mogu izjaviti žalbu sva lica koja imaju pravo na žalbu protiv presude (član 307.) i to u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rješenja.
(2) Branilac, tužilac, bračni odnosno, vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojilac, staralac, brat, sestra i hranilac mogu izjaviti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje.
(3) Žalba protiv rješenja kojim se izriče vaspitna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako sudija za maloljetnike, u saglasnosti s roditeljima maloljetnika, i po saslušanju maloljetnika, ne odluči drukčije.
(4) Na sjednicu vijeća za maloljetnike (član 318.) uvijek će se pozvati maloljetnik i njegov branilac. Nedolazak maloljetnika i njegovog branioca koji su uredno obaviješteni o sjednici - ne sprečava drugostepeni sud da održi sjednicu.
Član 394.
Odluke vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius
(1) Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreči težu mjeru maloljetniku - samo ako je to predloženo u žalbi tužioca.
(2) Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, vijeće za maloljetnike može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Maloljetnički zatvor u dužem trajanju ili teža zavodska mjera od one izrečene prvostepenom odlukom, može se izreći i u sjednici drugostepenog vijeća.
Član 395.
Ponavljanje krivičnog postupka
Odredbe o ponavljanju krivičnog postupka završenog pravnosnažnom presudom shodno se primjenjuju i na ponavljanje postupka završenog pravnosnažnim rješenjem o primjeni vaspitne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku.
6. Nadzor suda nad sprovođenjem mjera
[uredi]Član 396.
Izvještaj o ponašanju maloljetnika
(1) Uprava ustanove u kojoj se izvršava vaspitna mjera prema maloljetniku dužna je da svaka dva mjeseca dostavi sudu koji je izrekao vaspitnu mjeru izvještaj o ponašanju maloljetnika. Sudija za maloljetnike može i sam obilaziti maloljetnike smještene u ustanovi.
(2) Sudija za maloljetnike može preko organa starateljstva pribaviti obavještenje o izvršenju ostalih vaspitnih mjera, a može odrediti da to učini i određeno stručno lice (socijalni radnik, defektolog i dr.).
7. Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnim mjerama
[uredi]Član 397.
Izmjena odluke i obustava izvršenja
(1) Kad su ispunjeni zakonom propisani uslovi za izmjenu odluke o izrečenoj vaspitnoj mjeri, odluku o tome donosi sudija za maloljetnike koji je donio rješenje o vaspitnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno ili na prijedlog tužioca, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.
(2) Prije donošenja odluke sudija za maloljetnike će saslušati tužioca, maloljetnika, roditelja ili staratelja maloljetnika ili druga lica, a pribaviće i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru, od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova.
(3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana donosi se i odluka o obustavljanju izvršenja vaspitne mjere.
(4) Odluku o izmjeni vaspitne mjere ili o obustavljanju izvršenja donosi sudija za maloljetnike.
Glava XXVII
POSTUPAK PROTIV PRAVNIH LICA
[uredi]Član 398.
Jedinstvenost postupka
(1) Zbog istog krivičnog djela, protiv pravnog lica se, u pravilu, pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinioca.
(2) Postupak samo protiv pravnog lica se može pokrenuti, odnosno voditi kada protiv učinioca krivični postupak nije moguće pokrenuti, odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već sproveden.
(3) U jedinstvenom postupku se protiv optuženog pravnog lica i optuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda.
Član 399.
Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka
Tužilac može odlučiti da protiv pravnog lica ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno, jer je doprinos pravnog lica izvršenju krivičnog djela bio neznatan ili pravno lice nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka ili ako je protiv pravnog lica započet stečajni postupak ili kada je učinilac krivičnog djela jedini vlasnik pravnog lica protiv kojeg bi se krivični postupak inače pokrenuo.
Član 400.
Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku
(1) Svako pravno lice u krivičnom postupku mora imati svoga zastupnika, koji je ovlašćen za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašćen osumnjičeni, odnosno optuženi i osuđeni.
(2) Pravno lice u krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika.
(3) Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravnog lica i njegovo ovlašćenje za zastupanje.
Član 401.
Određivanje zastupnika
(1) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašćen zastupati pravno lice po zakonu, aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnivanju ili drugom aktu pravnog lica.
(2) Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekoga drugog. Ovlašćenje mora biti dato pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda.
(3) Kada je prije pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka pravno lice prestalo postojati, zastupnika će mu odrediti sud.
Član 402.
Izuzeće zastupnika
(1) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku ne može biti lice koje je pozvano kao svjedok.
(2) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku ne može biti lice protiv kojeg teče postupak zbog istog krivičnog djela, osim ako je jedini član pravnog lica.
(3) U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana sud će pozvati pravno lice da nadležni organ tog pravnog lica u određenom roku odredi drugog zastupnika i o tome pismeno obavijesti sud. U suprotnom će zastupnika odrediti sud.
Član 403.
Dostavljanje pismena
Pismena, upućena pravnom licu, dostavljaju se pravnom licu i zastupniku.
Član 404.
Troškovi zastupnika
Troškovi zastupnika pravnog lica u krivičnom postupku su troškovi krivičnog postupka. Troškovi za zastupnika postavljenog na osnovu čl. 400. i 401. ovog zakona unaprijed se isplaćuju iz sredstava organa koji vodi krivični postupak samo ako pravno lice nema sredstava.
Član 405.
Branilac pravnog lica u krivičnom postupku
(1) Pravno lice može, pored zastupnika, imati branioca.
(2) Pravno i fizičko lice, kao i osumnjičeni, odnosno optuženi ne mogu imati istog branioca.
Član 406.
Sadržaj optužnice
Optužnica protiv pravnog lica u krivičnom postupku, pored sadržaja propisanih ovim zakonom, sadrži naziv pod kojim pravno lice, u skladu s propisima, nastupa u pravnom prometu, sjedište pravnog lica, opis krivičnog djela i osnov odgovornosti pravnog lica.
Član 407.
Saslušanje i završna riječ
(1) Na glavnoj raspravi se prvo saslušava optuženi, a potom zastupnik pravnog lica.
(2) Po završenom dokazanom postupku, kao i završnoj riječi tužioca i oštećenog, sudija, odnosno predsjednik vijeća daje riječ braniocu, zatim zastupniku pravnog lica, te braniocu optuženog i na kraju optuženom.
Član 408.
Presuda pravnom licu
Pored sadržaja propisanog u članu 299. ovog zakona, pisana presuda pravnom licu mora sadržavati:
a) u uvodu presude - naziv pod kojim pravno lice u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravnog lica, kao i ime i prezime zastupnika pravnog lica koji je bio prisutan na glavnom pretresu,
b) u izreci presude - naziv pod kojim pravno lice u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedište pravnog lica, kao i zakonski propis po kojem se osuđuje, po kojem se oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija.
Član 409.
Mjera obezbjeđenja
(1) Za obezbjeđenje izvršenja kazne, oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi, sud može, na prijedlog tužioca, protiv pravnog lica u krivičnom postupku odrediti privremeno obezbjeđenje. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 112. ovog zakona.
(2) Ako postoji opravdana bojazan da će u okviru optuženog pravnog lica biti ponovljeno djelo i da će za njega biti odgovorno pravno lice ili se s izvršenjem djela prijeti, sud može u istom postupku, osim mjera iz stava 1. ovog člana, pravnom licu zabraniti obavljanje jedne ili više određenih djelatnosti na određeno vrijeme.
(3) Kada je protiv pravnog lica pokrenut krivični postupak, sud može, na prijedlog tužioca ili po službenoj dužnosti, zabraniti statusne promjene pravnog lica koje bi za posljedicu imale brisanje pravnog lica iz sudskog registra. Odluka o ovoj zabrani se upisuje u sudski registar.
Član 410.
Primjena ostalih odredbi ovog zakona
Ako drukčije nije određeno, u krivičnom postupku protiv pravnog lica shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe ovog zakona, čak i u slučaju ako se postupak vodi samo protiv pravnog lica.
Glava XXVIII
POSEBNE ODREDBE O IZRICANjU SUDSKE OPOMENE
[uredi]Član 411.
Izricanje sudske opomene
(1) Sudska opomena izriče se rješenjem.
(2) Ukoliko u ovoj glavi nije što drukčije određeno, odredbe ovog zakona koje se odnose na presudu kojom se okrivljeni oglašava krivim primjenjuju se shodno i na rješenje o sudskoj opomeni.
Član 412.
Sadržaj rješenja o sudskoj opomeni
(1) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa. Tom prilikom sudija će upozoriti okrivljenog da mu se za krivično djelo koje je učinio ne izriče kazna, jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela. Ako se rješenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsustvu okrivljenog, sud će ovakvo upozorenje unijeti u obrazloženje rješenja. Za odricanje od prava na žalbu i pismenu izradu rješenja shodno se primjenjuju odredbe člana 308. stav 3. i člana 303. stav 1. ovog zakona.
(2) U izreci rješenja o sudskoj opomeni, pored ličnih podataka o optuženom, navešće se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. Izreka rješenja o sudskoj opomeni sadrži podatke iz člana 299. stav 1. tač. d) i e) ovog zakona.
(3) U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju sudske opomene.
Član 413.
Razlozi pobijanja rješenja o sudskoj opomeni
(1) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati iz razloga navedenih u članu 310. tač. a) do v) ovog zakona, kao i zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene.
(2) Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama bezbjednosti, o oduzimanju imovinske koristi, o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu, ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primjenio mjeru bezbjednosti ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama.
Član 414.
Povrede Krivičnog zakona
Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji, osim po pitanjima navedenim u članu 312. tač. a) do g) ovog zakona, i kada je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri bezbjednosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlašćenje koje sud ima po zakonu.
Član 415.
Odluke drugostepenog suda
(1) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog, drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uslovna osuda, ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne ili uslovne osude.
(2) Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni, drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe, ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih odluka.
(3) Kada postoje uslovi iz člana 327. ovog zakona, drugostepeni sud će donijeti rješenje kojim se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje prvostepenog suda o sudskoj opomeni.
Glava XXIX
POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA BEZBJEDNOSTI, ZA ODUZIMANjE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLjENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANjE USLOVNE OSUDE
[uredi]Član 416.
Prekid postupka u slučaju nastupanja duševne bolesti
(1) Ako je kod optuženog nakon izvršenja krivičnog djela nastupila takva duševna bolest da nije sposoban učestvovati u postupku, sud će rješenjem, nakon psihijatrijskog vještačenja, prekinuti postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.
(2) Kada se zdravstveno stanje optuženog poboljša u mjeri da je sposoban da učestvuje u postupku, krivični postupak će se nastaviti.
(3) Ako tokom prekida postupka nastupi zastara krivičnog gonjenja, vijeće iz člana 24. stav 5. ovog zakona će donijeti rješenje o obustavi postupka.
Član 417.
Postupak u slučaju neuračunljivosti
(1) Ako je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i postoje zakonom propisani uslovi za određivanje prisilnog smještaja lica sa težim duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu, tužilac će u optužnici staviti prijedlog da se utvrdi da je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, kao i da mu se privremeno odredi prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi uz obavještavanje zdravstvene ustanove.
(2) Protiv osumnjičenog, odnosno optuženog, iz stava 1. ovog člana, na obrazloženi prijedlog tužioca može se odrediti pritvor iz razloga predviđenih u članu 197. ovog zakona. Ako je pritvor protiv osumnjičenog određen ili produžen, izvršava se u zdravstvenoj ustanovi i može trajati dok postoje razlozi iz člana 197. ovog zakona, ali ne duže od rokova iz člana 200. i člana 202. stav 2. i 4. ovog zakona, odnosno pravosnažnog rješenja o privremenom određivanju prisilnog smještaja.
(3) Ako sud nakon sprovedenog glavnog pretresa utvrdi da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, donijeće presudu kojom se utvrđuje da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i posebnim rješenjem će mu se privremeno odrediti prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Protiv rješenja dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Po pravosnažnosti rješenja iz stava 3. ovog člana tužilac će, u skladu sa posebnim zakonom, koji reguliše pitanje zaštite ovih lica, nadležnom sudu dostaviti obavještenje za pokretanje postupka o prisilnom smještaju teško duševno bolesnog lica u zdravstvenu ustanovu. Uz ovo obavještenje dostaviće će se i medicinska dokumentacija i pravosnažno rješenje o privremenom određivanju prisilnog smještaja u zdravstvenu ustanovu.
(5) Ako u toku glavnog pretresa izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju uračunljivosti, smanjene uračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti, tužilac će odustati od podnesenih prijedloga iz stava 1. ovog člana, nastaviti postupak i izmjeniti optužnicu. U slučaju ako se radi o bitno smanjenoj uračunljivosti, tužilac može predložiti izricanje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja se izriče uz neku drugu krivično-pravnu sankciju.
(6) Ako sud utvrdi da optuženi u vrijeme izvršenja djela nije bio u stanju neuračunljivosti, a tužilac ne odustane od prijedloga iz stava 1. ovog člana, sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija.
(7) Poslije podnošenja prijedloga iz stava 1. ovog člana, osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca.
Član 418.
Postupak u slučaju obaveznog liječenja od zavisnosti
(1) O primjeni mjere bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje optuženog.
(2) Ako je pri izricanju uslovne osude učiniocu određeno liječenje na slobodi, a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinilac liječio ili je trebao da se liječi, a po saslušanju tužioca i učinioca, odrediti opozivanje uslovne osude prinudno izvršenje mjere bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti. Prije donošenja odluke sud će, po potrebi, pribaviti i mišljenje ljekara.
Član 419.
Oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po Krivičnom zakonu moraju oduzeti, oduzeće se i kada se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, o čemu se donosi posebno rješenje.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sud u trenutku kad je postupak završen, odnosno kad je obustavljen.
(3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sud i kada je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.
(4) Ovjereni prepis odluke o oduzimanju predmeta dostaviće se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat.
(5) Protiv odluke iz st. 2. i 3. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.
Član 420.
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
(1) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti.
(2) Tužilac je dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
(3) Ako je oštećeni podnio imovinskopravni zahtjev u pogledu povraćaja predmeta pribavljenih krivičnim djelom, odnosno u pogledu novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.
Član 421.
Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
(1) Kada dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravnog lica pozvaće se na glavni pretres radi saslušanja. U pozivu će se upozoriti da će se postupak provesti bez njihovog prisustva.
(2) Predstavnik pravnog lica saslušaće se na glavnom pretresu poslije optuženog. Na isti način postupiće se u odnosu na lice na koje je imovinska korist prenesena, ako nije pozvano kao svjedok.
(3) Lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravnog lica ovlašćen je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da, po ovlašćenju sudije, odnosno predsjednika vijeća, postavlja pitanja optuženom, svjedocima i vještacima.
(4) Isključenje javnosti na glavnom pretresu ne odnosi se na lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i na predstavnika pravnog lica.
(5) Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, prekinuće glavni pretres i pozvaće lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i predstavnika pravnog lica.
Član 422.
Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po službenoj ocjeni ako bi njeno utvrđivanje bilo skopčano sa nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.
Član 423.
Privremene mjere obezbjeđenja
Kada dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, sud će po službenoj dužnosti po odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere obezbjeđenja. U takvom slučaju, shodno se primjenjuju odredbe člana 112. stav 2. ovog zakona.
Član 424.
Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzimanja imovinske koristi
(1) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim i u rješenju o sudskoj opomeni ili u rješenju o primjeni vaspitne mjere, kao i u postupku iz člana 417. ovog zakona.
(2) U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima.
(3) Ovjereni prepis presude, odnosno rješenja dostavlja se i licu na koje je imovinska korist prenesena, kao i predstavniku pravnog lica, ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od tog lica.
Član 425.
Zahtjev za ponavljanje postupka u pogledu mjere oduzimanja imovinske koristi
Lice iz člana 421. ovog zakona može podnijeti zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
Član 426.
Shodna primjena odredbi u pogledu žalbe
Odredbe člana 308. st. 2. i 3. i čl. 316. i 331. ovog zakona shodno se primjenjuju na žalbu protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Član 427.
Shodna primjena ostalih odredbi zakona
Ako u odredbama ove glave nije šta drugo predviđeno, u pogledu postupka za primjenu mjera bezbjednosti ili za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom shodno se primjenjuju ostale odredbe ovog zakona.
Član 428.
Postupak za opozivanje uslovne osude
(1) Kada je u uslovnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze, a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze, sud će sprovesti postupak za opozivanje uslovne osude na prijedlog tužioca ili po službenoj dužnosti.
(2) Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica na koje će pozvati tužioca, osuđenog i oštećenog.
(3) Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio obavezu koja mu je bila određena presudom, donijeće presudu kojom će opozvati uslovnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši, ili produžiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uslovne osude.
Glava XXX
POSTUPAK ZA DONOŠENjE ODLUKE O BRISANjU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA BEZBJEDNOSTI I PRAVNIH POSLjEDICA OSUDE
[uredi]Član 429.
Rješenje o brisanju osude
(1) Kada po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uslovom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo, rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje kaznene evidencije.
(2) Prije donošenja rješenja o brisanju osude izvršiće se potrebna provjeravanja, a naročito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude.
Član 430.
Prijedlog osuđenog za brisanje osude
(1) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuđeni može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.
(2) Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva, osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude.
Član 431.
Sudsko brisanje uslovne osude
Ako uslovna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana prestanka vremena provjeravanja, sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uslovne osude. Ovo rješenje dostaviće se osuđenom, tužiocu i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.
Član 432.
Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke
(1) Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke pokreće se na molbu osuđenog.
(2) Molba se podnosi sudu.
(3) Sudija koji za to bude određen zakazaće i provesti saslušanje tužioca i osuđenog.
(4) Sud može o ponašanju osuđenog zatražiti izvještaj od policijskog organa, a može takav izvještaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.
(5) Protiv odluke suda po molbi za brisanje osude žalbu mogu izjaviti podnosilac žalbe i tužilac.
(6) Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude, osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravnosnažnosti rješenja o odbijanju molbe.
Član 433.
Uvjerenje na osnovu kaznene evidencije
U uvjerenju koje se građanima daje na osnovu kaznene evidencije, ne smiju se spominjati brisana osuda i brisane pravne posljedice.
Član 434.
Molba i postupak prestanka mjere bezbjednosti
(1) Molba za prestanak primjene mjera bezbjednosti propisanih Krivičnim zakonom podnosi se sudu koji je sudio u prvom stepenu.
(2) Sudija koji za to bude određen će prethodno ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a zatim će zakazati i sprovesti saslušanje radi utvrđivanja činjenica na koje se podnosilac molbe poziva. Sudija će pozvati tužioca i podnosioca molbe.
(3) Sudija iz stava 2. ovog člana može zahtijevati izvještaj o ponašanju osuđenog od policijskog organa, odnosno ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.
(4) U slučaju odbijanja molbe, nova molba se ne može podnijeti prije isteka roka od jedne godine od dana pravnosnažnosti rješenja o odbijanju ranije molbe.
Glava XXXI
POSTUPAK ZA PRUŽANjE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENjE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA
[uredi]Član 435.
Opšta odredba
Međunarodna krivičnopravna pomoć vrši se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.
Član 436.
Upućivanje molbe za pravnu pomoć
Molba suda, odnosno tužioca za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavlja se inostranim organima diplomatskim putem tako da sud, odnosno tužilac molbu dostavlja preko Ministarstva pravde Republike Srpske, koje ih dostavlja Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. Na isti način dostavlja se domaćim sudovima molba inostranog organa za pravnu pomoć od sudova u Republici Srpskoj.
Član 437.
Postupanje po molbi stranog organa
(1) Kada Ministarstvo pravde Republike Srpske primi molbu stranog organa za pravnu pomoć, dužno je molbu dostaviti nadležnom tužiocu.
(2) O dozvoljenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inostranog organa odlučuje sud, odnosno tužilac po domaćim propisima.
Član 438.
Izvršenje krivične presude inostranog suda
(1) Sud neće postupiti po molbi inostranog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inostranog suda.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, sud će izvršiti pravnosnažnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inostrani sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i ako sankciju izrekne i domaći sud prema krivičnom zakonodavstvu Republike Srpske.
(3) Nadležni sud donosi presudu u vijeću iz člana 24. stav 5. ovog zakona.
(4) Mjesna nadležnost suda određuje se prema posljednjem prebivalištu osuđenog lica u Republici Srpskoj, a ako osuđeno lice nije imalo prebivalište u Republici Srpskoj - prema mjestu rođenja. Ako osuđeno lice nije imalo prebivalište, niti je rođeno u Republici Srpskoj, Vrhovni sud će odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova u Republici Srpskoj pred kojim će se sprovesti postupak.
(5) Stvarno nadležan sud je sud određen zakonom.
(6) U izreku presude iz stava 3. ovog člana sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inostrane presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijeće razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcija.
(7) Protiv presude iz stava 6. ovog člana mogu izjaviti žalbu tužilac i osuđeni ili njegov branilac, shodno odredbama ovog zakona.
(8) Ako strani državljanin osuđen od domaćeg suda ili lice ovlašćeno ugovorom podnese molbu prvostepenom sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji, sud će postupiti po međunarodnom ugovoru.
Član 439.
Centralizacija podataka
O krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u opticaj falsifikovanog novca, neovlašćene proizvodnje, prerađivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje i rasturanja pornografskih spisa, kao i o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka, sud pred kojim se vodi krivični postupak dužan je da, bez odlaganja, dostavi nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine podatke o krivičnom djelu i učiniocu, a prvostepeni sud - i pravnosnažnu presudu. Kad je u pitanju krivično djelo pranja novca ili se radi o krivičnom djelu u vezi sa pranjem novca, podaci se moraju, bez odlaganja, dostaviti i organu Bosne i Hercegovine nadležnom za sprečavanje pranja novca.
Član 440.
Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi
(1) Ako je na teritoriji Republike Srpske krivično djelo izvršio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi, toj državi se mogu, van uslova predviđenih za izručenje osumnjičenih, odnosno optuženih, ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja, ako se strana država tome ne protivi.
(2) Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenje nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
(3) Do potvrđivanja optužnice, odluku o ustupanju donosi nadležni tužilac. Nakon podizanja optužnice, a do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa -odluku donosi sudija za prethodno saslušanje, na prijedlog tužioca.
(4) Ako je oštećeni državljanin Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dato obezbjeđenje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.
Član 441.
Preuzimanje krivičnog gonjenja
(1) Zahtjev strane države da se u Republici Srpskoj preuzme gonjenje državljanina Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine ili lica koje ima prebivalište u Republici Srpskoj za krivično djelo izvršeno u inostranstvu, dostavlja se sa spisima nadležnom tužiocu na čijem području to lice ima prebivalište.
(2) Ako je nadležnom organu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupiće se kao da je taj zahtjev podnesen nadležnom sudu.
(3) O odluci kojom se odbija preuzimanje krivičnog gonjenja, kao i o pravnosnažnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku, obavijestiće se strana država koja je uputila zahtjev.
Glava XXXII
POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANjE DRUGIH PRAVA LICA BEZ OSNOVA OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE
[uredi]Član 442.
Naknada štete zbog neopravdane osude
(1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima lice prema kome je bila pravnosnažno izrečena krivična sankcija ili koje je oglašeno krivim, a oslobođeno od kazne, a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka novi postupak pravnosnažno obustavljen ili je pravnosnažnom presudom oslobođen od optužbe, ili je optužba odbijena, osim u sljedećim slučajevima:
a) ako je do obustave postupka ili donošenja presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u novom postupku tužilac odustao od gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma sa osumnjičenim, odnosno optuženim;
b) ako je u novom postupku presudom optužba odbačena zbog nenadležnosti suda, a ovlašćeni tužilac nije preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom.
(2) Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovao svoju osudu, osim ako je na to bio prinuđen.
(3) U slučaju osude za krivična djela u sticaju, pravo na naknadu štete može se odnositi i na pojedina krivična djela u pogledu kojih su ispunjeni uslovi za priznanje naknade.
Član 443.
Zastarjelost potraživanja za naknadu štete
(1) Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravnosnažnosti prvostepene presude kojom je okrivljeni oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravnosnažnosti prvostepenog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom žalbe rješavao viši sud - od dana prijema odluke višeg suda.
(2) Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete, oštećeni je dužan da se sa svojim zahtjevom obrati Ministarstvu pravde, radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade.
(3) U slučaju iz člana 442. stav 1. tačka b) ovog zakona, o zahtjevu se može rješavati samo ako ovlašćeni tužilac nije preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana prijema pravnosnažne presude.
Član 444.
Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete
(1) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignut sporazum samo u pogledu dijela zahtjeva, oštećeni može tužbu podnijeti u pogledu ostatka zahtjeva.
(2) Dok traje postupak iz stava 1. ovog člana, ne teče zastarjelost predviđena u članu 443. stav 1. ovog zakona.
(3) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Srpske.
Član 445.
Pravo nasljednika na naknadu štete
(1) Nasljednici nasljeđuju pravo oštećenog lica na naknadu imovinske štete. Ako je oštećeni već stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu štete.
(2) Nasljednici oštećenog lica mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete, odnosno pokrenuti postupak ako je oštećeno lice umrlo prije isteka roka zastarjelosti, a zahtjeva se nije odreklo.
Član 446.
Lica kojima pripada pravo na naknadu štete
(1) Pravo na naknadu štete pripada i licu:
a) koje je bilo u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka, ili je postupak obustavljen pravnosnažnim rješenjem, ili je pravnosnažnom presudom oslobođeno od optužbe ili je optužba odbijena;
b) koje je izdržavalo kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja krivičnog postupka izrečena mu je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržalo ili je izrečena krivična sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašeno krivim, a oslobođeno od kazne;
v) koje je usljed greške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišeno slobode, ili je zadržano duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere;
g) koje je u pritvoru provelo duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđeno.
(2) Licu koje je po članu 204. ovog zakona lišeno slobode, bez zakonskog osnova, pripada pravo na naknadu štete ako protiv njega nije određen pritvor, niti mu je vrijeme za koje je lišeno slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj.
(3) Naknada štete ne pripada licu koje je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovalo lišenje slobode. U slučajevima iz tačke 1. stava 1. ovog člana isključeno je pravo na naknadu štete iako su postojale okolnosti iz člana 442. stav 1. tač. a) i b) ili ako je postupak obustavljen na osnovu člana 215. ovog zakona.
(4) U postupku za naknadu štete u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, shodno će se primjenjivati odredbe ove glave.
Član 447.
Naknada štete licu prouzrokovane sredstvima javnog informisanja
(1) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode nekog lica prikazivan u sredstvu javnog informisanja i time bio povrijeđen ugled tog lica, sud će, na njegov zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informisanja saopštenje o odluci iz koje proizlazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazivan u sredstvu javnog informisanja, ovakvo saopštenje će se, na zahtjev tog lica, dostaviti državnom organu, preduzeću ili drugom pravnom licu u kojem lice radi, a ako je to za njegovu rehabilitaciju potrebno - političkoj stranci ili udruženju građana.
(2) Poslije smrti osuđenog lica pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njegovom bračnom odnosno vanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.
(3) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu štete.
(4) Nezavisno od uslova predviđenih u članu 442. ovog zakona, zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je usljed pravne kvalifikacije u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđenog lica.
(5) Zahtjev iz st. 1. do 3. ovog člana podnosi se u roku od šest mjeseci (član 443.stav 1.) sudu koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu. O zahtjevu odlučuje vijeće (član 24. stav 5). Prilikom rješavanja o zahtjevu, shodno se primjenjuju odredbe člana 442. stav 2. i člana 446. stav 3. ovog zakona.
Član 448.
Rehabilitacija
Sud koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu donijeće po službenoj dužnosti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.
Član 449.
Zabrana upotrebe podataka
Lice koje na bilo koji način dođe do podataka koji se odnose na neopravdanu osudu ili na neosnovano lišenje slobode, ne može upotrijebiti podatke na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju lica protiv koga je vođen krivični postupak.
Član 450.
Pravo na naknadu štete oštećenog po osnovu radnog odnosa
(1) Licu kome je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao da je bilo na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubilo. U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode, a koja nije nastala krivicom tog lica.
(2) Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža, odnosno staža osiguranja, državni organ, preduzeće ili drugo pravno lice uzeće u obzir staž priznat odredbom stava 1. ovog člana.
(3) Ako državni organ, preduzeće ili drugo pravno lice iz stava 2. ovog člana ne uzme u obzir staž priznat odredbom stava 1. ovog člana, oštećeno lice može zahtijevati da sud naveden u članu 444. stav 1. ovog zakona utvrdi da je priznavanje ovog vremena nastupilo po zakonu. Tužba se podnosi protiv državnog organa, preduzeća ili drugog pravnog lica koje osporava priznati staž i protiv Republike Srpske (član 444. stav 3).
(4) Na zahtjev državnog organa, preduzeća ili drugog pravnog lica kod kojeg se pravo iz stava 2. ovog člana ostvaruje, isplatiće se iz budžetskih sredstava (član 444. stav 3.) propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovog člana staž priznat.
(5) Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. ovog člana u cjelini se uračunava u penzijski staž.
Glava XXXIII
POSTUPAK ZA IZDAVANjE POTJERNICE I OBJAVE
[uredi]Član 451.
Traženje adrese
Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog, odnosno optuženog, kada je to po odredbama ovog zakona neophodno, tužilac ili sud će zatražiti od policijskog organa da osumnjičenog, odnosno optuženog potraže i da tužioca odnosno sud obavijeste o njegovoj adresi.
Član 452.
Uslovi za izdavanje potjernice
(1) Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora.
(2) Izdavanje potjernice naređuje sud.
(3) Izdavanje potjernice narediće se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu, bez obzira na visinu kazne, ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. Naredbu, u tom slučaju, izdaje rukovodilac ustanove.
(4) Naredba suda ili rukovodioca ustanove za izdavanje potjernice dostavlja se policijskim organima, radi izvršenja.
Član 453.
Izdavanje objave
(1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom, ili ove predmete treba pronaći, a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatog leša, narediće se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak.
(2) Policijski organi mogu objavljivati i fotografiju leša ili nestalog lica ako postoje osnovi sumnje da je do smrti, odnosno nestanka tog lica, došlo usljed krivičnog djela.
Član 454.
Povlačenje potjernice ili objave
Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe traženo lice ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna.
Član 455.
Ko raspisuje potjernicu ili objavu
(1) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom slučaju, odnosno ustanova iz koje je pobjeglo lice sa izdržavanja kazne ili zavodske mjere.
(2) Ako je vjerovatno da se lice za kojim je izdata potjernica nalazi u inostranstvu, nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati i međunarodnu potjernicu.
Glava XXXIV
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
[uredi]Član 456.
Nedovoljan broj sudija
(1) Ako se kod suda koji sudi samo u prvom stepenu zbog nedovoljnog broja sudija ne može obrazovati vijeće predviđeno u članu 24. stav 5. ovog zakona, poslove iz nadležnosti tog vijeća vršiće vijeće neposredno višeg suda, ako odredbama st. 2. i 3. ovog člana nije drukčije određeno.
(2) Poslije predaje optužnice, pritvor određuje ili ukida, po saslušanju tužioca, predsjednik vijeća, odnosno sudija, a na glavnom pretresu - vijeće.
(3) Sudija prvostepenog suda donosi odluku o zahtjevu za ponavljanje postupka (član 345. stav 1.).
Član 457.
Rješavanje vanrednih pravnih lijekova
U postupcima u kojim je do 1. jula 2003. godine podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje pravnosnažne presude ili zahtjev za vanredno ublaženje kazne, postupak će se nastaviti i završiti po odredbama Zakona o krivičnom postupku (“Službeni list SFRJ” br.26/86, 74/87, 57/89 i 3/90), kao i prema izmjenama i dopunama ovog zakona objavljenim u “Službenom glasniku Republike Srpske” br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01.
Član 458.
Računanje rokova
(1) Ako je na dan 1. jula 2003. godine bio u toku neki rok, taj rok će se računati po odredbama ovog zakona, osim ako je dotadašnji rok duži.
(2) Odredbe člana 202. st. 2. i 4. ovog zakona o rokovima trajanja pritvora primjenjuju se u predmetima započetim nakon 1. jula 2003. godine.
Član 459.
Rješavanje predmeta primljenih u rad
(1) Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova prije 1. jula 2003. godine nastaviće se po odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovog člana nije drukčije određeno.
(2) Predmeti istrage iz stava 1. ovog člana dostaviće se tužiocu odmah, a ako je u toku izvršenje pojedinih istražnih radnji - u roku od osam dana od 1. jula 2003. godine.
(3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu ili je na osnovu prijedloga tužioca doneseno rješenje o izricanju mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdaravstvenoj ustanovi, odnosno obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, nastaviće se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije određeno.
(4) Predmete iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine primljene u rad kod sudova do 1. jula 2003. godine, u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu, dovršiće ti sudovi po dosadašnjim propisima. Predmete iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine primljene u rad kod sudova, odnosno tužilaštava u kojima optužnica nije stupila na pravnu snagu, dovršiće mjesno nadležni sudovi po odredbama ovog zakona, osim ako Sud Bosne i Hercegovine, po službenoj dužnosti ili na obrazloženi prijedlog stranaka ili branioca, ne odluči da preuzme takav predmet.
(5) Ako je Sud Bosne i Hercegovine vođenje postupka iz svoje nadležnosti prenio sudu na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano, taj sud će prihvatiti dokaze prikupljene u toku istrage i sudskog obezbjeđenja dokaza u skladu sa ovim zakonom.
(6) Postupke u predmetima iz stava 3. ovog člana u kojima je podnesen optužni prijedlog dovršiće sudovi po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije određeno.
(7) Predmete primljene u rad kod viših sudova do 1. jula 2003. godine u kojima će doći do izmjene u pravnoj ocjeni krivičnog djela ili do izmjene stvarne nadležnosti suda, dovršiće ti sudovi.
Član 460.
Pravo privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca
(1) Krivični postupak za krivična djela za koja se prije 1. jula 2003. godine krivično gonjenje preduzelo po privatnoj tužbi ili po optužnici, odnosno optužnom prijedlogu oštećenog kao tužioca, će se nastaviti po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije propisano.
(2) Istragu u predmetima iz stava 1. ovog člana sud će rješenjem prekinuti i o tome u roku od osam dana obavijestiti oštećenog kao tužioca. Oštećeni ima pravo u roku od osam dana od kada je primio izvještaj podnijeti prijedlog uredu tužioca radi preuzimanja gonjenja. Ako tužilac ne preuzme gonjenje u roku od 15 dana od dana podnošenja prijedloga, o tome će obavijestiti sud, koji će postupak rješenjem obustaviti.
Član 461.
Mogućnost suđenja u odsustvu
(1) Ako je prije 1. jula 2003. godine doneseno rješenje o suđenju u odsustvu, postupak će se rješenjem prekinuti. Kad prestanu smetnje koje su prouzrokovale prekid postupka, postupak će se nastaviti po ovom zakonu.
(2) Ako je prije 1. jula 2003. godine optuženom suđeno u odsustvu i donesena presuda, postupak će se dovršiti po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije propisano.
Član 462.
Rješavanje po zahtjevu za zaštitu zakonitosti
(1) U postupcima u kojima je do 1. jula 2003. godine podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti ili je bio u toku rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i u tom roku izjavljen zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa dosadašnjim propisima.
(2) Glavni republički tužilac može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u istom roku koji prema dosadašnjim propisima važi za osuđenog i njegovog branioca.
(3) Ako se nakon 1. jula 2003. godine povodom žalbe ili vanrednog pravnog lijeka ukine presuda, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa odredbama člana 459. st. 3. i 5. ovog zakona.
Član 463.
Ovlašćenja sudske policije
Do otpočinjanja sa radom sudske policije, ovlašćenja sudske policije, predviđena u ovom zakonu, izvršavaće policijski organi.
Član 464.
Nemogućnost ponavljanja postupka
(1) Pravo na ponavljanje krivičnog postupka pravnosnažno dovršenog prije 1. januara 1954. godine biće uređeno posebnim zakonom. Do tada ostaje na snazi član 6. Uvodnog zakona za Zakonik o krivičnom postupku (“Službeni list FNRJ”, broj 40/53).
(2) U pogledu naknade štete neopravdano osuđenim i neosnovano lišenim slobode, odredba člana 7. Uvodnog zakona za Zakonik o krivičnom postupku (“Službeni list FNRJ”, broj 40/53), primjenjuje se i poslije 1. jula 2003. godine, osim ako se drukčije predvidi zakonom iz stava 1. ovog člana.
Član 465.
Podzakonski propisi
Podzakonski propisi predviđeni ovim zakonom donijeće se najkasnije u roku od 90 dana računajući od 1. jula 2003. godine.
Član 466.
Prestanak važenja dosadašnjeg zakona
Danom 1. jula 2003. godine prestaje da se primjenjuje na teritoriji Republike Srpske Zakon o krivičnom postupku - Prečišćeni tekst (“Službeni list SFRJ”, br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90). Istog dana prestaju da važe izmjene i dopune ovog zakona, objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01, osim ako odredbama čl. 456. – 465. ovog zakona nije drugačije određeno.
Član 467.
Stupanje na snagu ovog zakona
Ovaj zakon stupio je na snagu 1. jula 2003. godine; odnosno 31. decembra 2004. godine; odnosno 19. aprila 2007. godine; odnosno 9. avgusta 2007. godine i 26. decembra 2008. godine. Zakon koji je stupio na snagu 19. aprila 2007. godine primjenjuje se na sve predmete u kojima pravosnažna presuda nije donesena prije 19. aprila 2007. godine.
Izvori
[uredi]- „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 100/09