Zakon o amnestiji (2005)

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ovaj propis je prestao da važi!


Former COA Republika Srpska.svg


ZAKON O AMNESTIJI


Član 1.

Ovim zakonom daje se amnestija za lica koja su osuđena pravosnažnom presudom, a koja su se zatekla na izdržavanju kazne zatvora na dan stupanja na snagu ovog zakona, pod uslovima predviđenim iz članova 3. i 4. ovog zakona.

Član 2.

Lica koja su počinila krivična djela u periodu od 01.01.1991. do 21.12.1995. godine, potpuno se oslobađaju od krivičnog gonjenja ili se potpuno oslobađaju od izrečene kazne ili od neizdržanog dijela kazne, pod uslovima iz člana 6. ovog zakona.

Član 3.

Osuđenim licima koja su pravosnažnom presudom osuđena na kaznu zatvora, preostali dio neizdržane kazne zatvora umanjuje se:

(1) u visini jedne osmine od ukupno izrečene kazne zatvora u slučajevima da je osuđenom izrečena kazna zatvora u visini od pet i više godina,

(2) u visini jedine četvrtine od ukupno izrečene kazne zatvora u slučajevima da je osuđenom ukupno izrečena kazna zatvora u visini manjoj od pet godina.

Član 4.

Lica koja su za vrijeme izdržavanja kazne koristila pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske iz članova 131. i 132. i za to vrijeme počinila novo krivično djelo za koja su potvrđene optužnice, nemaju pravo na amnestiju po odredbama ovog zakona.

Član 5.

Osuđena lica koja steknu uslove iz člana 2. ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, imaju pravo na amnestiju po odredbama ovog zakona.

Član 6.

(1) Pravo na amnestiju iz člana 2. ovog zakona nemaju lica koja su učinila sljedeća krivična djela: ubistva iz člana 36., silovanja iz člana 88., obljube nad nemoćnim licem iz člana 91., obljube ili protivpravnog bluda zloupotrebom položaja iz člana 92., teški slučajevi razbojništva i razbojničke krađe iz člana 151., teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja usljed omamljenosti iz člana 186. stav 2, a u vezi sa članom 182. stav 1., poreske utaje iz člana 136. stav 2., zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 226. stav 3., pronevjere iz člana 227. stav 3. i prevare u službi iz člana 228. stav 3. djela predviđena preuzetim KZ SR BiH, kao i djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava po Statutu suda u Hagu.

(2) Na lica koja su učinili krivična dijela iz člana 6. ovog zakona u periodu od 01.01.1991.godine do 21.12.1995.godine ne primjenjuju se ni odredbe iz člana 3. ovog zakona.

Član 7.

Rješenje o amnestiji po odredbama ovog zakona donosi predsjednik suda, koji je donio pravosnažnu presudu ili predsjednik suda kod kojeg se vodi krivični postupak.

Član 8.

Rješenje o amnestiji sud donosi po službenoj dužnosti.

Član 9.

Protiv rješenja o amnestiji žalbu neposredno višem sudu mogu podnijeti tužilac, osuđeni i njegov branilac.

Ako je pravosnažnu presudu donio Vrhovni sud Republike Srpske, o žalbi se odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija tog suda.

Član 10.

Osuđeni i njegov branilac mogu podnijeti žalbu ako nije donijeto rješenje o amnestiji, a ispunjeni su zakonom porpisani uslovi za amnestiju.

Član 11.

Ovaj zakon stupa na snagu danom osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.


Broj: 01-622/05
Datum: 06. oktobar 2005. godine


Predsjednik
Narodne skupštine
Dušan Stojičić, s. r.

Vidi još[uredi]

Izvori[uredi]

  • „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 95/05