Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Seal of the Republika Srpska.svg


ЗАКОН О УСТАВНОМ СУДУ

РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ

I OSNOVNE ODREDBE[uredi]

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se, u skladu sa Ustavom Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), organizacija Ustavnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud), postupak pred tim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka.

Član 2.

U ostvarivanju svojih, Ustavom utvrđenih nadležnosti, Sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda i ostalih, ostvarivanja i zaštite sloboda i prava građana, organa i organizacija.

Član 3.

Sud može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i drugih opštih akata koji su prestali da važe, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije prošlo više od godinu dana.

Član 4.

(1) Svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

(2) Postupak pred Sudom prijedlogom mogu pokrenuti:

a) predsjednik Republike Srpske,
b) Narodna skupština Republike Srpske (u daljem tekstu: Narodna skupština),
v) Vijeće naroda o pitanjima iz okvira Ustavom utvrđenih nadležnosti,
g) Vlada Republike Srpske,
d) Sud, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u postupku pred Sudom,
đ) republički tužilac, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u radu tužilaštva,
e) opština, grad, preduzeće, politička organizacija, odnosno udruženje građana i druga organizacija, ako je povrijeđeno njihovo pravo utvrđeno Ustavom ili zakonom i
ž) organ koji je po Ustavu i zakonu ovlašćen da obustavi izvršenje propisa i drugog opšteg akta zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom i zakonom.

(3) Sud može i sam pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

Član 5.

(1) Kada Sud utvrdi da zakon nije u saglasnosti sa Ustavom, taj zakon, odnosno njegove odredbe koje nisu u saglasnosti sa Ustavom, prestaju da važe danom objavljivanja odluke Suda.

(2) Kada Sud utvrdi da drugi propis ili opšti akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, taj akt, odnosno njegove odredbe koje nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, prestaju da važe danom objavljivanja odluke Suda.

Član 6.

Odluke Suda su opšteobavezne i izvršne.

Član 7.

Državni organi, preduzeća i druge organizacije, kao i nosioci državnih i drugih javnih funkcija dužni su da na zahtjev Suda i u roku koji on odredi daju Sudu potrebne podatke i obavještenja od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.

Član 8.

Rad Suda je javan.

II ORGANIZACIJA SUDA[uredi]

Član 9.

(1) Sud ima predsjednika i osam sudija koji se biraju u skladu sa Ustavom i ovim zakonom.

(2) Vijeće za zaštitu vitalnog interesa (u daljem tekstu: Vijeće) sastoji se od sedam članova, dva iz svakog konstitutivnog naroda i jedan član iz reda ostalih.

(3) Organizacija i način rada Vijeća uređuje se Poslovnikom o radu Ustavnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Poslovnik Suda).

(4) Mandat člana Vijeća prestaje prestankom dužnosti sudije ovog suda.

(5) Vijećem predsjedava predsjedavajući Vijeća, kojeg biraju članovi Vijeća iz svog sastava, tako da je u svakom novom predmetu odlučivanja predsjedavajući Vijeća iz drugog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih.

Član 10.

(1) Predsjednika i sudije bira Narodna skupština i Vijeće naroda na prijedlog predsjednika Republike Srpske.

(2) Visoki sudski i tužilački savjet predsjedniku Republike Srpske predlaže listu kandidata za predsjednika i sudije Suda.

(3) Predsjednik Republike Srpske predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Suda iz reda sudija Suda.

(4) Predsjednik Suda bira se na mandat od četiri godine, sa mogućnošću ponovnog izbora.

(5) Sudija Suda ne može vršiti nikakvu drugu javnu funkciju, kao i poslove koji su nespojivi sa sudijskom funkcijom.

(6) O nespojivosti funkcija iz stava 5. ovog člana, mišljenje daje Sud.

Član 11.

Predsjednik i sudije uživaju imunitet kao i narodni poslanici. O imunitetu odlučuje Sud.

Član 12.

Prije stupanja na dužnost predsjednik i sudije po¬lažu svečanu zakletvu na sjednici Narodne skupštine.

Član 13.

(1) Predsjednik Suda, u skladu sa Ustavom, ovim zakonom i Poslovnikom Suda:

a) organizuje rad Suda,
b) predstavlja Sud,
v) brine se o ostvarivanju saradnje sa državnim i drugim organima i organizacijama,
g) predsjedava sjednicama i sastancima Suda i
d) potpisuje opšte i druge akte Suda i obavlja i druge poslove određene zakonom i opštim aktima Suda.

(2) Sud ima dva potpredsjednika koji su iz reda drugih naroda u odnosu na predsjednika Suda. Potpredsjednike bira Sud na period od četiri godine i oni mogu biti birani najviše dva puta uzastopno.

(3) Predsjednik Suda određuje koji će ga potpredsjednik zamijeniti u slučaju njegovog odsustva ili spriječenosti, što se uređuje Poslovnikom Suda.

Član 14.

(1) Sudija, u skladu sa Ustavom, ovim zakonom i Poslovnikom Suda:

a) učestvuje na sjednicama Suda i sastancima koje organizuje Sud,
b) izvjestilac je i predlagač odluka u predmetu u kome je određen za sudiju izvjestioca,
v) predlaže pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti,
g) predlaže da Sud ponovo razmotri donesenu odluku,
d) učestvuje u radu Vijeća, ako je njegov član,
đ) učestvuje u radu komisija i drugih radnih tijela Suda,
e) prati i proučava pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti,
ž) sarađuje u ostvarivanju svojih zadataka sa naučnim, stručnim i drugim radnicima iz pojedinih organa i organizacija,
z) obavještava o svojim zapažanjima Sud i
i) daje inicijativu za proučavanje određenih pitanja ili preduzimanje odgovarajućih mjera.

(2) Sudija ima pravo da u postupku odlučivanja izdvoji svoje mišljenje i da to mišljenje pisano obrazloži.

Član 15.

(1) Kada je sudija pravosnažno osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje funkcije, Sud će odmah obavijestiti predsjednika Republike Srpske, koji će Narodnoj skupštini predložiti donošenje odluke o razrješenju sudije.

(2) Sud, na osnovu mišljenja nadležne zdravstvene organizacije, ocjenjuje da li je sudija trajno izgubio sposobnost za obavljanje sudijske funkcije i o tome odmah obavještava predsjednika Republike koji će Narodnoj skupštini predložiti donošenje odluke o razrješenju sudije. Pod trajnim gubitkom sposobnosti, u smislu ovog zakona, smatra se gubitak fizičke ili mentalne sposobnosti za obavljanje sudijske funkcije.

(3) Predsjedniku i sudijama prestaje funkcija kada navrše 70 godina života.

(4) Najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata predsjedniku Suda ili sudijama iz razloga navedenog u stavu 3. ovog člana, Narodna skupština obavještava Visoki sudski i tužilački savjet radi pokretanja procedure izbora novog predsjednika i novih sudija Suda na njihova sudijska mjesta.

(5) U slučaju isteka mandata predsjedniku Suda ili sudijama iz razloga navedenog u stavu 3. ovog člana, predsjednik i sudije nastavljaju da obavljaju dužnost do stupanja na dužnost novog predsjednika Suda i sudija na njihova sudijska mjesta.

Član 16.

(1) Sud ima sekretara, koga postavlja i razrješava Sud.

(2) Za svoj rad sekretar je odgovoran Sudu.

Član 17.

(1) Za obavljanje stručnih i drugih poslova za svoje potrebe Sud formira Službu Suda.

(2) Organizacija, poslovi i način rada Službe iz stava 1. ovog člana, uređuju se aktom Suda.

Član 18.

Sjedište Suda je u Banjoj Luci.

III POSTUPAK PRED SUDOM[uredi]

1. Zajedničke odredbe[uredi]

Član 19.

(1) Sud odlučuje o pitanjima iz svoje nadležnosti na sjednici.

(2) Sjednice Suda saziva predsjednik po svojoj inicijativi, po zaključku Suda, odnosno Vijeća ili na obrazloženi prijedlog sudije.

(3) Sjednica Suda može se održati ako sjednici prisustvuje većina sudija.

Član 20.

(1) O pitanjima iz svoje nadležnosti Sud odlučuje većinom glasova svih sudija.

(2) Vijeće pri Sudu odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva koji se odnose na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda 2/3 većinom u roku od jedne sedmice, a u roku od mjesec dana odlučuje o meritumu slučajeva koji se smatraju prihvatljivim.

(3) U slučaju da proceduru koja se odnosi na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda pokrene 2/3 većina jednog od klubova konstitutivnih naroda, potreban je glas najmanje dvojice sudija da bi Sud odlučio da je riječ o vitalnom interesu.

(4) Ukoliko Sud donese pozitivnu odluku o vitalnom interesu, taj zakon se smatra neusvojenim, te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu proceduru. U tom slučaju predlagač ne može ponovo dostaviti isti tekst zakona, propisa ili akta.

(5) U slučaju da Sud odluči da se predmetni zakon ne odnosi na vitalni interes, smatra se da je zakon usvojen – biće usvojen prostom većinom.

Član 21.

(1) Javnost rada Suda obezbjeđuje se javnim raspravama u postupku pred Sudom, objavljivanjem odluka, obavještavanjem javnosti o radu i na drugi način koji odredi Sud.

(2) U radu Suda može se isključiti javnost, kada to zahtijevaju interesi odbrane i bezbjednosti zemlje, ili interesi morala.

Član 22.

U postupku pred Sudom ne plaća se taksa.

Član 23.

Ako neko pitanje postupka pred Sudom nije uređeno ovim zakonom, primijeniće se odgovarajuća pravna načela i pravna pravila procesnih zakona.

2. Učesnici u postupku[uredi]

Član 24.

Učesnici u postupku su:

a) organi i organizacije ovlašćeni za pokretanje postupka iz člana 4. stav 2. ovog zakona,
b) svako po čijoj se inicijativi vodi postupak,
v) donosilac zakona, drugog propisa i opšteg akta (u daljem tekstu: opšti akt) čija se ustavnost, odnosno zakonitost ocjenjuje,
g) politička organizacija ili udruženje građana čiji se opšti akt ocjenjuje i
d) državni organi između kojih postoji sukob nadležnosti o kojoj odlučuje Sud, kao i svako ko zbog prihvatanja, odnosno odbijanja nadležnosti nije mogao da ostvari svoje pravo.

Član 25.

U postupku pred Sudom mogu učestvovati i druga lica koja Sud pozove.

Član 26.

(1) Učesnici u postupku pred Sudom, kao i druga zainteresovana lica mogu u skladu sa Poslovnikom Suda, tražiti uvid u spise predmeta i vršiti prepis tih spisa, osim spisa koji su razlog za isključenje javnosti u radu Suda.

(2) Lica iz stava 1. ovog člana snose troškove prepisa spisa.

Član 27.

(1) U postupku pred Sudom državni organ ili pravno lice predstavljaju zakonom, odnosno njihovim opštim aktom ovlašćeni predstavnici.

(2) U postupku pred Sudom mogu učestvovati i lica koja ovlasti učesnik u postupku.

Član 28.

Učesnik u postupku pred Sudom iz člana 24. ovog zakona ima pravo i dužnost da u toku postupka i na raspravi daje prijedloge, pruža potrebne podatke i obavještenja, iznosi i obrazlaže svoj stav i razloge, daje odgovor na navode i razloge drugih učesnika u postupku, kao i da podnosi dokaze i preduzima druge radnje od značaja za odlučivanje Suda.

Član 29.

(1) Učesnici u postupku pred Sudom snose svoje troškove.

(2) Sud može nadoknaditi troškove drugim pozvanim licima.

3. Prethodni postupak[uredi]

Član 30.

Prijedlog, odnosno inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti ispituje se u prethodnom postupku.

Član 31.

Prijedlog, odnosno inicijativu za pokretanje postupka prethodno ispituje sudija određen rasporedom poslova (u daljem tekstu: sudija izvjestilac) koji provjerava da li postoje procesne pretpostavke i drugi uslovi za vođenje postupka i odlučivanje o zahtjevu.

Član 32.

U postupku prethodnog ispitivanja sudija izvjestilac može tražiti potrebna obavještenja i podatke od podnosioca prijedloga, odnosno inicijative, kao i od drugih učesnika u postupku, državnih organa i pravnih lica, kao i stručna i druga mišljenja, materijalne dokaze i druge podatke o činjenicama od značaja za odlučivanje.

Član 33.

Kada su prijedlog, odnosno inicijativa nerazumljivi, nepotpuni ili ne sadrže podatke neophodne za vođenje postupka, sudija izvjestilac zatražiće od podnosioca prijedloga, odnosno davaoca inicijative da najkasnije u roku od 15 dana otkloni te nedostatke.

Član 34.

(1) Sud dostavlja primjerak prijedloga, odnosno inicijative drugim učesnicima i određuje im rok za dostavljanje odgovora.

(2) Odgovor daje donosilac osporenog akta, odnosno organ koji on ovlasti.

Član 35.

(1) Organ iz člana 34. ovog zakona dužan je da u roku koji odredi Sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana, dostavi Sudu osporeni opšti akt, odnosno potrebnu dokumentaciju i da pruži podatke i obavještenja od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.

(2) Drugi organi i organizacije dužni su da na zahtjev Suda i u roku koji on odredi, daju potrebne podatke i obavještenja od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.

Član 36.

Ako u određenom roku ne dobije odgovor, mišljenje, dokumentaciju, tražene podatke i obavještenja, Sud će nastaviti postupak.

Član 37.

(1) Sud će odbaciti prijedlog, odnosno neće prihvatiti inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti kada utvrdi da:

a) nije nadležan za odlučivanje,
b) su prijedlog, odnosno inicijativa podneseni po isteku godine dana od dana prestanka važenja akta čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava,
v) u predviđenom roku podnosilac prijedloga, odnosno inicijative nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje po prijedlogu, odnosno inicijativi,
g) je već odlučivao o istoj stvari i
d) ne postoje druge procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po zakonu.

(2) Kada Sud odbaci prijedlog, odnosno ne prihvati inicijativu, obavijestiće o tome podnosioca prijedloga, odnosno inicijative.

4. Pokretanje i vođenje postupka[uredi]

Član 38.

(1) Postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opštih akata pokreće se podnošenjem prijedloga državnog organa i pravnog lica i kada Sud, povodom podnesene ili sopstvene inicijative, rješenjem pokrene postupak.

(2) Rješenje o pokretanju postupka dostavlja se donosiocu opšteg akta i određuje mu se rok za dostavljanje odgovora.

(3) Rješenje o pokretanju postupka dostavlja se i podnosiocu inicijative.

Član 39.

(1) Prijedlog, odnosno inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta sadrže: naziv opšteg akta, oznaku odredbe, naziv i broj službenog glasila u kome je objavljen, razloge na kojima se prijedlog zasniva, kao i druge podatke od značaja za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

(2) Ako opšti akt čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, nije objavljen u službenom glasilu, uz prijedlog, odnosno inicijativu prilaže se i ovjereni prepis tog akta.

Član 40.

(1) Postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta smatra se pokrenutim danom prijema prijedloga u Sudu.

(2) Postupak povodom inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta smatra se pokrenutim danom donošenja rješenja Suda o pokretanju postupka.

(3) Ako je povodom inicijative pokrenut postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta koji je prestao da važi, postupak se smatra pokrenutim danom prijema inicijative u Sudu.

(4) Kada Sud pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta po sopstvenoj inicijativi, postupak se smatra pokrenutim danom donošenja rješenja o pokretanju postupka.

(5) Kada se inicijativom osporava ustavnost i zakonitost opšteg akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba prema kojima je Sud već zauzeo stav ili kada je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud odlučuje bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Član 41.

Ako Sud utvrdi da nema osnova za pokretanje postupka povodom inicijative, odlučiće o tome rješenjem o neprihvatanju inicijative i o tome obavijestiti podnosioca inicijative.

Član 42.

(1) U postupku za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta Sud nije ograničen zahtjevom predlagača, odnosno podnosioca inicijative.

(2) Ako predlagač, odnosno podnosilac inicijative odustane od prijedloga, odnosno inicijative, Sud će nastaviti postupak za ocjenu ustavnosti, odnosno zakonitosti opšteg akta, ako za to nađe osnova.

Član 43.

Odredbe čl. 38. do 42. ovog zakona primjenjuju se i u postupku za ocjenu ustavnosti i zakonitosti opšteg akta političkih organizacija.

5. Postupak za rješavanje sukoba nadležnosti[uredi]

Član 44.

(1) Kada nastane sukob nadležnosti između državnih organa, prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti podnosi jedan ili oba organa u sukobu.

(2) Prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti iz stava 1. ovog člana može podnijeti i lice koje zbog prihvatanja, odnosno odbijanja nadležnosti nije moglo da ostvari svoja prava.

Član 45.

Prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti iz člana 44. stav 1. ovog zakona sadrži naziv organa koji pri¬hvataju ili odbijaju nadležnosti i razloge na osnovu kojih to čine.

Član 46.

Postupak za rješavanje sukoba nadležnosti iz člana 44. stav 1. ovog zakona smatra se pokrenutim danom prijema prijedloga u Sudu.

Član 47.

Sud može odrediti da se do donošenja odluke Suda prekine postupak pred organima između kojih je nastao sukob nadležnosti.

6. Razmatranje i odlučivanje[uredi]

1) Javna rasprava[uredi]

Član 48.

Sud donosi odluke, po pravilu, na osnovu javne rasprave.

Član 49.

(1) Sud će, po pravilu, održati javnu raspravu kada odlučuje o saglasnosti zakona, drugog propisa i opšteg akta sa Ustavom i o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom.

(2) Sud može odlučiti da se ne održi javna rasprava u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako je prema istom pitanju već zauzeo stav ili ako postoje uslovi za obustavu postupka.

(3) Sud može održati javnu raspravu i u drugim slučajevima kada ocijeni da je to potrebno.

Član 50.

(1) Javnu raspravu zakazuje i njom rukovodi predsjednik Suda ili sudija koji ga zamjenjuje.

(2) Na javnu raspravu pozivaju se učesnici u postupku, radi izlaganja stavova i davanja potrebnih obavještenja.

(3) Ako je to od interesa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, Sud može na javnu raspravu pozvati predstavnike organa i organizacija koji su odgovorni za izvršenje opšteg akta o kojem se vodi postupak.

(4) Na javnu raspravu pozivaju se, kada je to potrebno, i predstavnici organa i organizacija, naučni i javni radnici, kao i druga lica, radi davanja mišljenja i obavještenja.

Član 51.

(1) Učesnicima u postupku i drugim licima koja budu pozvana na javnu raspravu, pisani poziv se dostavlja najkasnije osam dana prije održavanja javne rasprave.

(2) Sud može, zavisno od predmeta spora, odrediti i kraći rok za dostavljanje pisanog poziva za javnu raspravu.

(3) U pozivu za javnu raspravu navode se predmet, datum i mjesto održavanja javne rasprave.

Član 52.

O vremenu i mjestu održavanja javne rasprave, po pravilu, obavještava se javnost.

Član 53.

Odsustvo pojedinih učesnika u postupku na javnoj raspravi ne sprečava Sud da održi javnu raspravu.

Član 54.

Sud može javnu raspravu odgoditi ili prekinuti radi pribavljanja potrebnih podataka, obavještenja i mišljenja, kao i u drugim opravdanim slučajevima.

Član 55.

(1) O održavanju reda na javnoj raspravi brine se predsjednik Suda.

(2) Predsjednik Suda može, poslije opomene, oduzeti riječ govorniku koji zloupotrebljava učešće na javnoj raspravi ili udaljiti učesnika, odnosno druge prisutne, ako ometaju red na javnoj raspravi.

Član 56.

(1) Predsjednik Suda saopštava predmet javne rasprave.

(2) Sudija izvjestilac može izložiti stanje stvari u predmetu, utvrđeno u prethodnom postupku, ne iznoseći prijedlog za odluku.

(3) Učesnici u postupku iznose i obrazlažu mišljenja i činjenice od interesa za razjašnjenje stanja stvari u predmetu.

(4) U toku javne rasprave sudije mogu, ne iznoseći svoje mišljenje ili prijedlog za odluku, postavljati pitanja i tražiti razjašnjenja od učesnika u postupku i drugih pozvanih lica o stvari koja je predmet javne rasprave.

(5) Sud je dužan da u roku od 30 dana nakon završene javne rasprave donese konačnu odluku o predmetu spora.

2) Obustava postupka[uredi]

Član 57.

Sud će obustaviti postupak ako:

a) u toku postupka zakon, drugi propis i opšti akt prestane da važi, ako se usaglasi sa Ustavom, odnosno ako se drugi propis i opšti akt usaglasi sa zakonom, a Sud nije ocijenio da treba donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti,
b) je u toku postupka povučen prijedlog ili se odustalo od inicijative za ocjenjivanje ustavnosti, odnosno zakonitosti opšteg akta, a Sud ne nađe osnova da po sopstvenoj inicijativi nastavi postupak,
v) je u toku postupka povučen prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti,
g) je postupak pokrenut na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i
d) u toku postupka prestanu procesne pretpostavke za vođenje postupka.

Član 58.

(1) Sud može, u toku postupka, do donošenja konačne odluke narediti da se obustavi izvršenje pojedinačnog akta ili radnje, koji su preduzeti na osnovu zakona, drugog propisa i opšteg akta čija se ustavnost, odnosno zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle da nastupe neotklonjive štetne posljedice.

(2) Ako u toku postupka Sud ocijeni da su razlozi obustave usljed izmijenjenih okolnosti prestali, ukinuće mjeru obustave izvršenja pojedinačnog akta, odnosno radnje.

3) Akti suda[uredi]

Član 59.

(1) O pitanjima iz svoje nadležnosti Sud, odnosno Vijeće, odlučuje donošenjem odluke ili rješenja.

(2) Odluke i rješenja Suda moraju biti obrazloženi.

Član 60.

(1) Sud odlukom:

a) utvrđuje da zakon, drugi propis i opšti akt nije u saglasnosti, odnosno da u vrijeme važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom,
b) utvrđuje da drugi propis i opšti akt nije u sagla¬snosti, odnosno da u vrijeme važenja nije bio u saglasnosti sa zakonom,
v) utvrđuje da opšti akt političke organizacije nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom,
g) odlučuje o sukobu nadležnosti državnih organa,
d) odbija prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti i
đ) utvrđuje način otklanjanja posljedica u slučajevima iz člana 73. ovog zakona.

(2) Vijeće o vitalnom interesu odlučuje donošenjem odluke.

Član 61.

(1) Sud rješenjem:

a) pokreće postupak,
b) obustavlja postupak u slučajevima utvrđenim članom 57. ovog zakona,
v) obustavlja izvršenje pojedinačnog akta, odnosno radnje, ukida mjeru obustave ili odbacuje zahtjev za obustavu pojedinačnog akta ili radnje,
g) ne prihvata inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti,
d) odbacuje prijedlog, odnosno ne prihvata inicijativu u slučajevima iz člana 37. ovog zakona i
đ) odlučuje o pitanjima upravljanja postupkom.

(2) Vijeće rješenjem, u roku od sedam dana, odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.

Član 62.

Na pisani i obrazloženi zahtjev sudije izvjestioca, predsjednik Suda može staviti na dnevni red sjednice preispitivanje odluke ili rješenja, ako se došlo do novih saznanja od interesa za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, sve dok odluka, odnosno rješenje ne budu otpremljeni iz Suda.

Član 63.

(1) Ako se utvrdi da stav Suda, izražen u nacrtu odluke, odnosno rješenja, odstupa od ranije zauzetog stava prema istovjetnom pitanju, donošenje odluke, odnosno rješenja će se odgoditi i zakazati posebna sjednica, na kojoj će se razmotriti ranije zauzeti stav i donijeti odluka, odnosno rješenje.

(2) Ako je odluka, odnosno rješenje doneseno, a nije dostavljeno učesnicima u postupku, niti objavljeno, a utvrde se činjenice iz stava 1. ovog člana, predsjednik Suda može, prije potpisivanja, predložiti Sudu preispitivanje zauzetog stava.

Član 64.

(1) U slučaju potrebe, izvršenje odluka Suda obezbjeđuje Vlada Republike Srpske.

(2) Sud može zahtijevati da se prema odgovornom licu preduzmu mjere zbog neizvršenja odluka Suda.

Član 65.

Odluke i rješenja Suda dostavljaju se učesnicima u postupku.

Član 66.

(1) Odluke Suda objavljuju se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, kao i na način na koji je objavljen opšti akt, povodom kojeg je odluka donesena.

(2) Rješenje Suda, kada to Sud ocijeni kao potrebno, objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske”, kao i na način na koji je objavljen opšti akt, povodom kojeg je rješenje doneseno.

Član 67.

Akte Suda potpisuje predsjednik Suda.

IV PRAVNO DEJSTVO ODLUKA SUDA[uredi]

Član 68.

(1) Zakoni, drugi propisi i opšti akti koji na osnovu odluke Suda prestaju da važe, ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije dana objavljivanja odluke Suda, ako do toga dana nisu pravosnažno riješeni.

(2) Propisi i drugi opšti akti doneseni za izvršenje zakona, propisa i drugih opštih akata, koji su na osnovu odluke Suda prestali da važe, neće se primjenjivati od dana objavljivanja odluke Suda, ako iz odluke proizlazi da ti akti nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom.

(3) Izvršavanje pravosnažnih pojedinačnih akata, donesenih na osnovu propisa koji se više ne mogu primjenjivati, ne može se dozvoliti niti sprovesti, a ako je izvršenje početo, biće obustavljeno.

Član 69.

(1) Svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom donesenim na osnovu zakona ili drugog propisa i opšteg akta koji je na osnovu odluke Suda prestao da važi, ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta.

(2) Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog pojedinačnog akta iz stava 1. ovog člana može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Republike Srpske”, ako od dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke Suda nije prošlo više od godinu dana.

(3) Odluka Suda iz stava 1. ovog člana predstavlja razlog za ponavljanje postupka pred organom koji je donio konačni ili pravosnažni pojedinačni akt.

Član 70.

Kad je pravosnažnom sudskom odlukom odbijena primjena propisa ili opšteg akta zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom ili zakonom, a Sud utvrdi da takva nesaglasnost ne postoji, svako kome je povrijeđeno neko pravo može zahtijevati izmjenu te pravosnažne sudske odluke, u roku od godinu dana od dana objavljivanja odluke Suda.

Član 71.

Ako se utvrdi da se izmjenom pojedinačnog akta ne mogu otkloniti posljedice nastale usljed primjene opšteg akta, koji je na osnovu odluke Suda prestao da važi, Sud može odrediti da se ove posljedice otklone vraćanjem u pređašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način.

Član 72.

(1) Ako je u toku postupka osporeni opšti akt prestao da važi ili je usaglašen sa Ustavom, odnosno zakonom, a nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti, Sud će odlukom utvrditi da taj opšti akt u vrijeme njegovog važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom, odnosno zakonom.

(2) Odluka Suda iz stava 1. ovog člana ima isto pravno dejstvo kao i odluka kojom se utvrđuje da opšti akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom.

V USLOVI I SREDSTVA ZA RAD SUDA[uredi]

Član 73.

Sredstva za rad Suda obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.

Član 74.

Predsjednik Suda je naredbodavac za utrošak sredstava za rad Suda i Službe Suda, s tim da ta ovlašćenja može prenijeti na sekretara Suda.

Član 75.

(1) Sud posebnim aktom utvrđuje plate i druge naknade za predsjednika, sudije i postavljena lica.

(2) Sud donosi akt kojim se uređuju plate i druge naknade zaposlenih u Sudu.

(3) Plate i druge naknade iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuju se u iznosima koji su određeni budžetom Republike Srpske za tekuću godinu.

VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE[uredi]

Član 76.

Način rada i organizacija Suda uređuju se Poslovnikom i odlukom o organizaciji.

Član 77.

(1) Predsjedniku Suda i sudijama koji su izabrani po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona, i koji su navršili 70 godina života, mandat prestaje istekom osam godina od dana stupanja na dužnost, a izuzetno, mandat im se produžava do stupanja na dužnost novog predsjednika Suda i sudija na njihova sudijska mjesta.

(2) Sudijama koji su izabrani po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona i koji nisu navršili 70 godina života, mandat prestaje navršenjem te životne dobi, a izuzetno, mandat im se produžava do stupanja na dužnost novih sudija na njihova sudijska mjesta.

Član 78.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 29/94,23/98, 97/04 i 54/05 – prečišćeni tekst).

Član 79.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske.“


Broj: 01-1180/11
Datum: 15. jul 2011. godine


Predsjednik
Narodne skupštine
Mr Igor Radojičić, s. r.

Izvori[uredi]

  • „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 104/11