Zakon o Državnom sudu za zaštitu države (1929)

Izvor: Викизворник


MI

ALEKSANDAR I

po milosti Božjoj i volji Narodnoj

Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca


Na predlog Našeg Ministra Pravde a po saslušanju Predsednika Našeg Ministarskog Saveta
propisujemo i proglašujemo:


ZAKON

O DRŽAVNOM SUDU ZA ZAŠTITU DRŽAVE


Član 1.

Pri Kasacionom sudu u Beogradu ustanovljuje se Državni sud za zaštitu Države.

Ovaj sud je nadležan na području cele Države za izviđanje, raspravljanje i suđenje o krivičnim delima iz Glave XI. krivičnog zakonika Kraljevine Srbije i o delima iz člana 1., 9., 13., 14. Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi.

Pred ovim sudom odgovaraće građani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i ako su gore pomenuta dela u inostranstvu počinili.

Nadležnost Državnog suda za zaštitu Države proteže se i na druga krivična dela koja su u vezi sa pomenutim delima.

Član 2.

Broj članova Državnog suda i njihovih zamenika odrediće Ministar Pravde.

Članove Državnog suda i njihove zamenike imenuje Kralj na predlog Ministra Pravde iz reda današnjih sudija.

Državni sud za zaštitu Države donosi svoja rešenja u većima od sedam sudija.

Kod Državnog suda za zaštitu Države postavlja se državni tužilac. U nadležnost rada državnog tužioca spada pokretanje izviđaja i istrage kod krivičnih dela pomenutih u čl. 1. kao i podizanje optužnice i njeno zastupanje na glavnoj raspravi (glavnom pretresu).

Državnog tužioca imenuje Kralj na predlog Ministra Pravde.

Član 3.

Propisi kaznenog postupnika za Hrvatsku i Slavoniju služiće kao postupak po ovom zakonu. Ministar Pravde ovlašćuje se da Uredbom propiše potrebne izmene toga postupka.

Protiv rešenja Državnog suda za zaštitu Države nema daljeg pravnog leka.

Član 4.

Državni tužilac može vođenje izviđaja ustupiti državnom tužiocu, odnosno sudu, koji bi inače za to bio nadležan; a Državni sud može na predlog državnog tužioca ustupiti vođenje istrage sudu koji bi inače bio nadležan. Tako isto može Državni sud na predlog državnog tužioca postupanja po jednom od krivičnih dela ustupiti sudu koji bi inače bio nadležan, na redovan postupak.

Svi sudovi i sve ostale državne i samoupravne vlasti dužni su Državnom sudu za zaštitu Države i državnom tužiocu kod ovog suda dati pomoć.

Član 5.

Propisi ovog zakona vrede i za krivična dela počinjena pre njegovog stupanja na snagu, ako o tom delu nije još izrečena presuda po sudu prve instancije.

Svi propisi kaznenog zakona i krivičnih postupaka, u koliko su protivni propisima ovog zakona, prestaju važiti.

Ministar Pravde ovlašćuje se da izda Uredbu za izvršenje za izvršenje ovog zakona.

Član 6.

Ovaj zakon stupa u život i dobija obaveznu snagu kad se obnaroduje u „Službenim Novinama“.


Br. 915.
8. januara 1929. god.
u Beogradu.


ALEKSANDAR s. r.


Ministar Pravde,
D-r M. Srškić, s. r.


Predsednik Ministarskog Saveta,
Počasni Ađutant Nj.V. Kralja,
Diviziski Đeneral,
Pet. R. Živković, s. r.


Video i stavio državni pečat,
Čuvar Državnog Pečata,
Ministar Pravde,
D-r M. Srškić, s. r.

Izvori[uredi]

  • „Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca”, broj 7/1929