Zaženi se Ila Mališeva

Izvor: Викизворник


[Zaženi se Ila Mališeva]

Zaženi se Ila Mališeva,
I on prosi Vidu Zagorkinju.
On gu prosi, njemu gu ne davav.
Zaprosi gu Stojan Popoviću,
Zaprosi gu, njemu gu dadoše. 5
U nedelju svadbu napravio,
A u drugu u dedu na gosti.
Pa govori Stojan Popoviću:
— Je l’ me čuješ, Vido Zagorkinjo,
Ti umesi tuj belu pogaču, 10
I natoči tuja rujno vino,
I natoči tuj ljutu rakiju,
Će idemo u dedu na gosti,
Ja ću spremam konji u arovi.
Jedva Vida toja dočekala, 15
I sve Vida redom pospremala.
Stojan vadi konji iz arovi.
Kad su pošli putom putovati,
Preko tuja Miroča planinu,
Progovara Stojan Popoviću: 20
— Je l’ me čuješ, Vido Zagorkinjo,
Vikni, mori, pa mi popoj malo,
Jeli me je dremka obalila.
Al’ govori Vida Zagorkinja:
— Man’ se, more, Stojan Popoviću, 25
Ja ti ne smem ovde zapevati,
Moji glasi daleko se čuju,
Će me čuje Ila Mališeva,
Će iskoči na drum, na raskrsje,
Oće tebe mladog pogubiti 30
Pa i mene mladu zarobiti.
— Vikni, mori, Vido Zagorkinjo,
Vikni, mori, popevaj mi malo,
Što se bojiš Ile Mališeva,
Zašto nosim tuja ostru sablju? 35
Zašto nosim toje ostro koplje?
Zašto nosim tešku topuzinu?
Je li, more, za takvi junaci!
Posluša ga Vida Zagorkinja
Pa zapeva tijo lepu pesmu, 40
Kad zapeva, sva gora povenu,
Njojni glasi na dalek’ se čuju.
Sačuo gi Ile Mališeva,
Pa iskoči na drum, na raskrsje
Sa njegovi’ dvanajes’ delija. 45
................................................

Pevač odavde priča o događaju i kaže da su se junaci pobili, da su polomili britke sablje, koplja i buzdovane, da su se zatim hrvali "tri dni i tri noći“, da su ih pene popanule, Ilu bele, a Stojana Popovića bele i krvave. Nalazeći se tako u životnoj opasnosti, Stojan Popović poziva ženu da uzme parčad od sabalja pa da udari jednog koga ona hoće.

To je Vida lepo saslušala
Pa uzima parčeta od sablje.
Ne udara Ilu Mališeva,
No udara Popović Stojana!
Cviliu Stojan do Boga miloga, 50
I obori Ilu Mališeva,
Udari mu noži usred grudi,
Mrtav osta Ili Mališeva.
Pa pokupi parčeta od sablje
I pojuri dvanajes’ delije, 55
I poseče dvanajes’ delije
Od dvanajes’ pravi dvaes i četiri,
Pa zabere Vidu Zagorkinju
I ot’še u dedu na gosti.
Kad su bili u dedu na gosti, 60
I kad su se dobro pogostili,
Stojan dedi sve ispriča redom.
................................................

Tast onda naređuje Stojanu Popoviću da njegovu kćerku namaže lojem i katranom i zapali pa mu da svoju najmlađu kćer za ženu.



Pevač i mesto zapisa[uredi]

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Narodne pesme iz leskovačke oblasti, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1990., sakupio Dragutin M. Đorđević, priredio Momčilo Zlatanović., str. 146-148.