Zaveze se Ago Asanago,
Anđelijom, previjernom ljubom;
I govori Ago Asanago:
„Anđelija, previjerna ljubo,
Što su tvoje kose pomršene? 5
Što li ti je lišce potavnjelo?”
Odgovara Anđelija ljuba:
„Ne pitaj me, Ago Asanago,
To je kriva tvoja stara majka,
Majka tvoja, a svekrva moja! 10
Rano me je na vodicu slala,
Kad je bilo noći po ponoći,
Iz suda je vodu proljevala,
Pa je mene jadnu dozivala:
„Anđelija, previjerna snaho! 15
Uzmi sude pa na vodu hajde,
A mene se na ino ne može;
Uzo sude, pa na vodu pođo':
Kad sam bila kroz goru zelenu,
Sretaju me vuci i hajduci, 20
Mudra bijah, mudro govorila:
„Idt' od mene, vi gorski hajduci,
Ja sam ljuba Kraljevića Marka,
A sestrica vojevode Janka!”
Đorđe Rajković, Srpske narodne pesme iz Slavonije, priredila Slavica Garonja-Radovanac, Beograd: Udruženje Srba iz Krajine i Hrvatske: Književno društvo "Sveti Sava", 2003., str. 237-238.
