Žudnja iz daljine

Izvor: Викизворник
Lanquan li jorn...
Lanquan li jorn son lonc en may
M'es belhs dous chans d'auzelhs de lonh,
E quan mi suy partitz de lay,
Remembra'm d'un' amor de lonh.
Vau de talan embroncx e clis
Si que chans ni flors d'albespis
No-m valon plus que l'yverns gelatz.
Be tenc lo Senhor per veray
Per que formet sest' amor de lonh,
Mas per un ben que m'en eschay
N'ai dos mals, quar tant suy de lonh.
A! quar no fuy lai pelegris,
Si que mos fustz e mos tapis
Fos pels sieus belhs huelhs remiratz!
Be'm parra joys quan li querray,
Per amor Dieu, l'ostal de lonh,
E, s'a lieys platz, alberguarai
Pres de lieys, si be'm suy de lonh,
Qu'aissi es lo parlamens fis
Quan drutz lonhdas et tan vezis
Qu'ab cortes ginh jauzis solatz.
Iratz e dolens m'en partray,
S'ieu no vey sest' amor de lonh.
No'm sai quora mais la veyrai,
que tan son nostras terras lonh.
Assatz hi a pas e camis,
e per aisso no'n suy devis.
Mas tot sia cum a lieys platz.
Jamai d'amor no'm jauziray
Si no'm jau d'est' amor de lonh,
que mielher ni gensor no'n sai
ves nulha part, ni pres ni lonh.
Tant es sos pretz ricx e sobris
Que lai el reng dels Sarrasis
fos ieu per lieys chaitius clamatz
Dieus que fetz tot quant ve ni vay
E formet sest'amor de lonh
Mi don poder, que cor be n'ai,
Qu'ieu veya sest'amor de lonh,
Verayamen en luec aizis,
Si que las cambras e'l jardis
Mi resemblo novels palatz.
Ver ditz qui m'apella lechay
e deziros d'amor de lonh,
que nulhs autres joys tan no'm play
Cum jauzimen d'amor de lonh.
Mas so qu'ieu vuelh m'es tant ahis,
Qu'enaissi'm fadet mos pairis
Qu'ieu ames e nos fos amatz

.

Žudnja iz daljine...
Za vreme dugih majskih dana
poj ptica volim iz daljine
kad se samoća javi rana
na dragu mislim iz daljine
i lutam sledeć srca žud
ali i pesma i cvet žut
meni su isto što i zima.
Božanska reč je meni znana
videću dragu iz daljine
al' jedna sreća kratkotrajna
dva bola nosi iz daljine;
ah! da na sveti krenem put
da iscepani moj se skut
njoj javi tada pred očima!
O kakva radost bogomdana
kraj nje u zaklon iz daljine!
Tu ostao bih, znaj dragana,
iako stižem iz daljine.
Da milu reč joj slušam svud
daleki dragi njoj uz grud
kakvim bih pliv'o radostima!
Kren'o bih vedar i pun rana
videvši dragu iz daljine
al' ona meni još je strana
između nas su sve daljine;
mnogi je korak, mnogi sprud
a ja na putu kao lud...
Ja prepuštam se Bogovima!
Jedina ljubav postojana
ljubav je ova iz daljine
časna je ona i valjana
kao nijedna iz daljine;
lepota joj je znana svud
na Saracena zatvor ljut
prist'o bih da je blizu njima!
Nek Bog sa neba ozvezdana
što da mi dragu iz daljine
stvori da srca pouzdana
ugledam dragu iz daljine
očima stvarno poneki put:
tad odaja i bašte kut
sličiće rajskim dvorovima!
Imade pravo ko me nazva
Ljubavi željan iz daljine
jer nema slasti što je ravna
ljubavnoj slasti iz daljine;
al' želja mi je dušmanin hud
jer proreče mi neko sud:
u ljubavnim da mreću zlima!