Žiška
| Žiška Pisac: Jovan Ilić |
Žiška
Aj ti, vraže, bjes v' te!
Čemu ž' ti našu krv piješi?
Kralodvorski rukopis
Nad lijepim Zlatnim Pragom
Crni se oblak vije,
Nebesa hukom huče,
Zemlja se trese.
Nije li to života trubni glas
Nad grobom mrtvih?
Il' je to strašni Božji sud
Nad Zlatnim Pragom?
Osvete glas to je
Sotone crnog.
S pr'jestola, krvlju okaljanog,
Car Žigmund usta,
I reče:
»Prokleti Hus!
Proklet neka je Čeh!
Čujte, Alemani hrabri,
Vojvode i gospodo sv'jetla:
Na svetom ognju vjere,
Mi,
Vjerna djeca,
Rimpape svetog,
Sažegosmo Husa,
E slavjansku vjeru,
Slavjansku riječ
Česima reče !
Sažegosmo Husa ; no duh mu ode,
Ode s plamenim ognjem u srca
Nevjernih Čeha,
I svaki Čeh,
Posta Hus!
Tri put tri stotin' barjaka vojske,
Vojvode silne od dvadeset kralja,
Ljutom ustr'jeli str'jelom,
Ubojnim pobi kopljem,
Mačem pogubi oštrim,
Lubardom strašnom satr'
Bijesni Čeh,
Ognjeni zmaj,
Slijepi vojvoda Žiška!
Slijepcu okat
S mejdana moradoh bježat!,
Ja,
Car vaš,
Car svijeta,
Žigmund ... Ha!
Sramotu ovu
Nikad zaboravit neću,
Dv'je carske krune,
Na bojnom polju,
Na oštroj đordi,
Pradjedi zadobiše moji:
Obje ću junak dati
Za osvetu svetu,
I sedam kraljevina mojih,
Grdan po svijetu hoditi neću!
Na vrhu krvavog mača mog,
Poslednji nek izdahne Čeh!«
Car reče,
I gnjevom zaplamtje zbor,
Povadiše ognjene mače,
Povikaše Alemani ljuti:
»Na vrhu krvavog mača tvog,
O, sv'jetli care!
Pošljednji nek izdahne Čeh!«
I s kraja na kraj sv'jeta,
Odjeknu osvete glas.
Silna se vojska diže
Iz b'jela sv'jeta,
Pred njome silan car Žigmund
Na b'jesnom hatu.
Gradove silne porobšce,
Ognjem popališe Alemani ljuti,
Pod mač udarnše i starce, i žene,
I djecu ludu!
Jauk se do neba diže:
U krvi djece svoje,
Zapliva zemlja Češka!
»Gdje ste, junaci hrabri?
Ognjeni zmaju, gdje si? «
Sve je zan'jemilo živo,
Mukom zamuknula brda
I polja ravna!
Preko gluhih polja,
Preko garišta crnih
Bat za batom konjskim
Tužno ječi!
Ka vihor pusti
Odleće vojska
Zlatnome Pragu,
Pred njome silan car Žigmund
Na 6'jesnom hatu,
U zubima bojno koplje,
U ruci krvav trepti mu mač.
»Ne dalje!«
Ka grom zagrmi s Vitkovog brda
Bijesni Čeh,
Ognjeni zmaj,
Slijepi vojvoda Žiška:
»Bezumni care g kud ćeš?«
I tresnu zlatnim štitom,
Bojnim kopljem.
O, Bože mili!
Bože sveti!
Kad li se dvije
Sukobiše vojske,
Dva silna zmaja,
Od vriske hatova 6'jesnih,
Od zveke oružja sv'jetla
Prag zvoni !
Nebesa hukom huče,
Zemlja se trese,
Grebu ogljeni mači,
Otrovne str'jele lete,
Bojna se koplja lome
Sablje cakću,
Lubarde strašan tutnji jek!
Zatrubiše bojne trube,
Halaknuše Alemani ljuti,
Na dvoje češku vojsku
Presjekoše silnu,
Opkoliše ognjenog zmaja,
Krilatog pod njim pogubiše ždrala,
Al' se ljuti zmaj
Zlatnim zaštitio štitom!
U vis podiže bojno koplje
Slijepi vojvoda Žiška,
Doletješe ljuti lavi,
Povadiše ognjene mače,
Zapjevaše božansku pjesmu,
Žiškovu pjesmu.
»Kdož jste boži bojovnici!
Juriš, braćo, vitezovi!«
O, Bože mili!
Bože sveti!
Prepade se silna vojska
Iz b'jela sv'jeta,
Pobjegoše Alemani ljuti,
Pred njima car Žigmund
Na b'jesnome hatu.
Ka grom zagrmi s Vitkovog brda
Bijesni Čeh,
Ognjeni zmaj,
Slijepi vojvoda Žiška:
»Ne tamo,
Bezumni care!
Ovamo je Zlatni Prag,
Sveti prag,
Svetoga doma slavskog!«
Napomene[uredi]
- Ova pesma izdata u: Preodnica 1874, br. 4 ; S. K. Zadruga, 17.
Izvori[uredi]
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 187 - 192 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|