Život naš
Eno ti cv'jetak iz zemlje klije,
Rosom se kr'jepi i sunca zrakom:
Kroz malo dana pupke razvije,
Da se izloži vihoru jakom.
Eno ti čego na sv'jet se rodi,
Majka ga goji na svoje krilo;
Dok malo 'zraste čuva ga, vodi,
Da nebi njemu što po zlu bilo.
Eno i cvijet će krasno cvati,
Oholo s' diže u svom ponosu,
No zar će dugo na busu stati?
Eno ga, dozre, zemlji se prosu.
Eno i mladić, gizdavi posta,
Sve mu je ravno, brda i polje!
Al' oćel' tako potrajat' dosta?
Nek' pita cv'jetak što s' prosu dolje.
Eno i cv'jetak već lista nema,
Zima mu svlači nakite svježe:
Uvijen stoji, k'o da se sprema,
Pod kosu smrtnu da jednom leže.
Eno i starca jedva se miče,
Red mu je krila raspeti duši,
Tako naš život cvijetu sliče,
Rađa se, cvati, gine, osuši.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 50., u Beču, 27. decembra 1895., str. 464.