Želja (Omer Skopljanović)
| Želja Pisac: Omer Skopljanović |
Sićane zvjezde osule nebo,
S mjeseca trepti alemov sjaj;
Nebeskim sjajem, svjetlošću svojom
On zlati i naš uspavan kraj.
I blagim mirom on tvrdi sanke;
Najbolji vjesnik na nebu svom,
U sanku barem on vida rane
Paćenom, tužnom narodu mom.
Al’ na me mlada ni sanak ne će;
Ne uspava me nikakva moć,
Vječita patnja vječno me kreće,
Kroz bio danak i crnu noć.
Ja mislim na te, o robe tužni,
Što no te lomi taj sraman lom —
Ja mislim na te, moj rode srpski,
Što si na nehaj svijetu svom.
Ja mislim na te — u vječnoj misli
Kreću se dani i život mlad;
Il hora pusta kasno će doći,
Da okov skidam, a s njim ti jad.
Hoći l’ ko starac mašit se mača,
Dušmanskim kostma tuput mu rez,
Na gadnom licu dušmana tvoga,
Odužujuć se, da vezem vez.
Oh, srećo, srećo, oj stigni malo,
Da život dadem — da nisam rob;
Bar mjesec svojim zlatićem sjajem
Poštenog borca mlađani grob.
U srećnom sanku, o mili sine,
Budnoga babe da l’ čuješ glas?
Njegove krvi, o krvi slatka,
Mrziš li ropstvo, a štuješ spas.
Da, mrziš, svom mladom dušom,
I čistim žarom srdašca svog,
Jer istu miso ko u tvog babe,
U srce tvoje usadi Bog.
Dušmane mrzi, a Srpstvo ljubi,
Tako mi sine ti bio živ,
Pane li babo u borbi ljutoj,
Osvet’ ga sine, sokole siv!
Još mjesec sjaji, još trepte zv’jezde
Na plavom nebu, sijelu svom,
Još žarka želja plemenom plati
U srpskom srcu — u srcu mom.
Pa leti pjesmo na krima želje,
Poštene želje srdašca mog;
Poleti nebom — poleti zemljom,
Poleti pjesmo, pomogo, t’ Bog!
Kroz srpski svijet, kroz svijet cio
Svakoga brata pozdravi mog,
Ta svi smo sinci jednoga doma,
Poštena srpskog svi doma svog!
Nek ista miso grije nad grudi,
Kad ista bolja tare nam vrat,
Poštena želja u Srpstvu milom,
Da smo svi svakom: ko bratu brat!
|