Ženidba careva sina
(Kate Murat)
Durmiš Begu premine ljubovca,
ostalo mu devet siroćenja,
a deseti sirotica Fajka;
cmili Fajka, žali svoje majke,
tažila je od dvora robinja: 5
»Ne cmil’, Fajko, gospođice moja,
ne cmil’, Fajko, ti ne žali majke.
Ako ti je preminula majka,
dosta ti je ostavila blaga,
tri sanduka redom napunila; 10
u jednomu, l’jepa moja Fajko,
u jednomu svila nekrojena;
u drugomu i srebra i zlata;
u trećemu bijeloga platna.«
Za to l’jepa i ne haje Fajka, 15
nego cmili, žali svoje majke.
Tažila je od dvora robinja:
»L’jepa Fajko, gospođice moja!
Nemoj cmilit’, l’jepa moja Fajko;
ti ne žali mile tvoje majke. 20
Fala Bogu, l’jepa moja Fajko,
ako ti je i umrla majka,
dosta ti je ostavila blaga;
imaš blaga, gospođice moja,
kako n’jedna tvoja drugarica, 25
svile, zlata i bijela platna;
vjera moja, ti propasti nećeš.
Još da mi se utažiti hoćeš,
još bi tebi nešto poviđela.
Tvomu babu b’jela knjiga pade 30
iz bijela stojna Carigrada;
ovako mu u toj knjizi piše:
’Durmiš Bego, da smo prijatelji!
Ćerca tvoja za mojega sina,
za vez’jera, sina starijega.’35
Tvoj mu babo knjigu otpišuje:
’Sv’jetal care, to biti ne može.
A jes’ moja ponejaka Fajka;
n’jesu njome pleći na kavada
niti su joj za prstena ruke 40
nit’ je glava za zelena v’jenca
er je mlada luda i nejaka;
u pasu je kako likovina,
a u lišcu k’o dunja nezrela.«
A kad caru b’jela knjiga pade, 45
kad vidio što mu Bego piše,
njemu care drugu otpisuje:
»Ništa za to, Durmiš Bego mladi!
Ako ti je ponejaka Fajka,
gojiće se Fajka uz junaka. 50
Što j’ u pasu kako likovina,
to je mlada roda gospojskoga;
što u lišcu k’o dunja nezrela,
to joj skoro preminula majka,
ubila je žalos’ materina; 55
l’jepa će se povratiti Fajka.«
Još su one* u riječi tako,
kad evo ti kićenijeh svata
na Begove dvore na bijele!
Daleko ih Bego ugledao, 60
ide Bego ćeri na kamare,
stane resit’ svoje ćeri drage;
resio je i svjetovao je:
»L’jepa Fajko, suho moje zlato!
Kad budete goricom zelenom, 65
stegni, ćerce, svilu uz dorina
da ti gora svilu ne odire;
diži s ruka zlaćene prstene
i sa grla drobnoga bisera
i iz uši zlatne velenduke; 70
pa to bacaj tvoja u njedarca
da ti zlato ne tamni od sunca,
da ti ne bi biser ispucao.
Kad budete na pogled od grada,
pušti, ćerce, svilu niz dorina, 75
niži zlatne na ruke prstene,
na vrat meći biserne đerdane,
a u uši zlatne velenduke.
Kadar vide kićeni svatovi,
među sobom hoće govoriti: 80
’Mili Bože, na svemu ti fala!
Još je mlada ponejaka Fajka;
l’jepo ti je svjetovala majka!’«
U to svati bijele u dvore;
l’jepo Bego svate pričekao 85
i vez’jeru svoje ćeri dao.
Otole se svati otpravili.
Kad su bili goricom zelenom,
da ko vidi kićene nevjeste!
Steže mlada svilu uz dorina 90
da joj svilu gora ne odire;
diže s ruka zlaćene prstene
i sa grla biserne đerdane
i iz uši zlatne velenduke,
pa mi b’jela baca u njedarca. 95
Kad su prošli zelene gorice,
kad su bili na pogled od grada,
l’jepa grada, stojna Carigrada,
da ko vidi kićene nevjeste!
Pušti mlada svilu niz dorina, 100
niže zlatne na ruke prstene,
na vrat meće biserne đerdane
i u uši zlatne velenduke;
da je vidiš, bi se pomamio.
Sjaju joj se zlaćeni prsteni 105
i u njima alem kamen dragi
kako zv’jezde na sre’ vedra neba.
Đerdane je niz prsi spuštala,
po prsima kuckaju đerdani,
kucukaju,* l’jepu svjetlost daju; 110
u ušima zlatni velenduci:
kud god glavom l’jepa Fajka krene,
zlatni joj se tresu velenduci,
l’jepo s’ tresu, a sjaju se bolje.
Gledaju je kićeni svatovi, 115
među sobom svati govorili:
»Mili Bože, l’jepe li đevojke!
Mili Bože, na svemu ti fala!
L’jepa svjeta i nauka znade!
Još je mlada ponejaka Fajka, 120
l’jepo ti je svjetovala majka!«
U to svati careve na dvore.
L’jepo care snahu pričekao
i l’jepo se oni milovali;
snaha mu je porod porodila: 125
do tri ćeri, a devet sinova;
neka bratac ne želi sestrice,
a sestrica brata rođenoga.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
