Zaprosio s mora Hasan aga
Udovicu Neder begovicu:
„Ol' doć' za me, Neder begovice?
„Uzeću ti Ala nejakoga,
„Rani ću te medom i šećerom.“ 5
Prevari se Neder begovica,
Ona uze s mora Hasan agu.
Kupi svate, ode po kadunu,
I kad došli svati u kadune,
Lijepo ih kada dočekala, 10
Ugostila pivom i jestivom,
Pa se kada poče azuravat',
Natovari devet tovar blaga,
I ponese Ala nejakoga.
Al' da vidiš s mora Hasan age! 15
On do kade konja dogonjaše,
Pa ovako njojzi govoraše:
„Ostav' Ala, kićena kaduno!
„U meneje osobljiva majka,
„Pogubiće i mene i tebe.“ 20
Šuti kada, ništa ne govori.
Kad su došli k moru debelome,
Hasan aga konja razigrava,
Do kadune konja dogonjaše,
I ovako njojzi govoraše: 25
„Ostav' Ala, kićena kaduno!
„U mene je osobljiva majka,
„Pogubiće i mene i tebe.“
Ona šuti, ništa ne govori.
Dok su bili u goru zelenu, 30
Opet Hasan konja razigrava,
Istu riječ kadi progovara.
Kada zove Useina slugu:
„Useine, moja vjerna slugo!
„0tvori mi šopete sepete, 35
„Izvadi mi svilene gajtane
„I jošt onu svilenu dolamu.“
Usein je kadu poslušao,
Pa izvadi gajtan i dolamu,
Leže Ala na zelenu travu, 40
A pokri ga zelenom dolamom,
Od gajtana isplela čadora,
Kad uspupa vihar iz planine,
Reć'će Ale, da ga ljulja majka;
Kad uspada sa neba rosica, 45
Mniće Ale, da mu pjeva majka.
I odoše dvoru bijelome.
Kad su prvu noćcu prenoćili,
A svanulo i granulo sunce,
Molila se Neder begovica, 50
Da je pušti, da u goru pođe,
Da obide Ala svoga sina.
Molila ga, i umolila se,
Pa otide, da obide Ala,
Kad li Ala zvjerad rastrgnula, 55
Ciče kada kao zmija ljuta,
Mrtva pade, više ne ustade.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 88-90.
