Ženidba sina Iva Senjanina (SANU)

Izvor: Викизворник


Ženidba sina Iva Senjanina

0001 Vino pije od Udbinje kralju;
0002 Šnjim ne bješe druga nijednoga,
0003 Nego Ivo, senjski kapetane.
0004 Kad im vince iziđe u lice,
0005 O svačemu staše besjediti.
0006 Gleda kralje Senjanina Iva ─
0007 Lješi Ivo od svake đevojke,
0008 A na Iva čudno odijelo,
0009 Vas u srmi i u čistom zlatu,
0010 Ivo lijep, a oružje divno,
0011 Vrlo divno odnosilo Iva.
0012 Pa govori od Udbinje kralju:
0013 „Čuj me, Ivo, senjski kapetane,
0014 Ja sam čuo đe pričaju ljudi
0015 Da si valjan junak na krajinu,
0016 A i mene ovamo ne kude;
0017 Jošt me počuj, Ivo kapetane,
0018 Ja sam čuo, kazali su mene
0019 Da ti imaš prebijelu kulu,
0020 Tri tavana, trideset prozora,
0021 A pod kulom četiri tamnice,
0022 U njih raniš robje svakojako;
0023 Jošt pričaju, senjski kapetane,
0024 Da ti imaš agaziju vranca,
0025 Da ga takvog u Turčina nema,
0026 U Turčina ni u kaurina;
0027 Jošt me začuj, Ivo kapetane,
0028 Ja sam čuo, kazevali su mi
0029 Da ti imaš Antoniju sina
0030 I da neće tebe pokoriti
0031 Ni junaštvom ni ljepotom tvojom ─
0032 Sve ti, sinko, dugovjetno bilo,
0033 Kad ti basta i Bog ti ga dava!
0034 A ja imam jedinitu šćercu,
0035 Po imenu Rosandu đevojku,
0036 Za udaju dorasla đevojka,
0037 Pak joj tražim sprema sebe druga ─
0038 Ajde, Ivo, da ih sastavimo
0039 I da s’ jedan s drugim ponosimo!“
0040 Pokloni se Senjanine Ivo,
0041 Ljubi kralja u bijelu ruku,
0042 Jošt mu ćaše i desno koljeno,
0043 Al’ ga kralje brže odmicao:
0044 „Oću, kralje, a zašto li neću!“
0045 S ruke skide zlaćana prstena,
0046 Kralju dana, svadbu ugovara:
0047 „Ovo svadba do mjeseca dana,
0048 Dok otidem dvoru bijelome
0049 I sakupim gospodu svatove!“
0050 Otolen se Ivo podigao,
0051 Divno ga je kralje otpratio,
0052 S pleći skide divan-kabanicu,
0053 Sebe skide, na Iva je vrže.
0054 Kad je Ivo dvoru dolazio,
0055 Brže piše tri knjige bijele.
0056 Jednu šalje od Udbinje Muju:
0057 „Pobratime, od Udbinje Mujo,
0058 Da si brzo k mene na dvorove,
0059 Sina ženim moga Antonije,
0060 Dovedi mi tri stotine svata!“
0061 Drugu Ivo knjigu napravio,
0062 Te je šilje Janković-Stojanu,
0063 U knjizi ga Ivo pozdravljaše:
0064 „Desno krilo, Janković-Stojane,
0065 Hitaj k mene što možeš najbrže,
0066 Ženim sina do mjeseca dana,
0067 Kupi svata, izabrani junaka,
0068 Tri stotine, manje nijednoga!“
0069 Treću Ivo knjigu nakitio,
0070 Te je šalje Orašini Talu:
0071 „Stari Tale, pobratime dragi,
0072 Ženim sina, mlada Antoniju,
0073 Bržaj k mene su trista svatova!“
0074 Malo bilo, ne bi nikoliko,
0075 Kad evo ti do tri pobratima,
0076 Svaki nosi pred vojskom barjake;
0077 Divno ih je Ivo dočekao,
0078 Za gotovom sovrom postavio.
0079 Kad je bio danak osvanuo,
0080 Okrenuše svati po đevojku.
0081 Igra konja mladi mladoženja
0082 Agaziju vranca debeloga,
0083 Sve svatove vrsno obigrava.
0084 Kad ga viđe od Udbinje Mujo,
0085 Svatovima svojim progovara:
0086 „O, svatovi, moja braćo draga,
0087 Može li se koji od vas naći
0088 Da izmami konja Antoniju?“
0089 Ko čujaše, čut’ se ne davaše;
0090 Ondar Mujo konja ošinuo,
0091 Primaknu se mladu Antoniji:
0092 „Ajde, Anto, konje mijenjajmo,
0093 Pridaću ti sjajna dževerdana!“
0094 Reče Anto: „Prođi mi se, Mujo,
0095 Ne dam moga vranca agaziju
0096 Dok je mene na ramenu glava!“
0097 Tad se Ivo vrati neveselo.
0098 Kad dođoše u Budimu gradu,
0099 Divno ih je kralje dočekao,
0100 Pridržao za neđelju dana.
0101 Kad je druga začela neđelja,
0102 Ondar Ivo riječ progovara:
0103 „O, moj, taste, od Udbinje kralje,
0104 Dosta j’ bilo piva i jestiva,
0105 Vrijeme je doma da idemo,
0106 No izvodi dare i đevojku!“
0107 Evo kralja, ne reče riječi,
0108 Dare nosi, a vodi đevojku;
0109 Sve svatove redom darovao,
0110 Nekom pero, nekom perjanicu,
0111 A nekome divan-kabanicu,
0112 Đeverima dare i đevojku.
0113 Otolen se svati podigoše,
0114 Okrenuše niz polje široko.
0115 Kad su došli na vodu Sitnicu,
0116 Kad je pusta voda ustanula,
0117 Nosi voda jele i borove,
0118 Kamol’ neće konje i junake.
0119 Stade jeka, stadoše svatovi ─
0120 Da zagaze, preplovit’ je neće,
0121 Da se vrnu, kuda će sramota?
0122 Ondar reče od Udbinje Mujo:
0123 „O, dijete, ludi Antonije,
0124 Podaj mene konja agaziju,
0125 Ja ću prvi u vodu uići,
0126 A svi svati za mnom brez prekida!“
0127 Al’ mu Anto konja ne puštava,
0128 No ga nagna na vodu Sitnicu
0129 I uplovi da bi preplivao;
0130 Ali mu je loša sreća bila,
0131 Zanese ga tijek vode ladne,
0132 Šnjim premeće tamo i ovamo.
0133 Svi svatovi stoju te gledaju,
0134 Al’ zavika Senjanine Ivo:
0135 „O, svatovi, ako Boga znate,
0136 Koji će se od vas junak naći
0137 Da mi sina ne proždre Sitnica?“
0138 Ko čujaše, čut’ se ne davaše,
0139 A Rosanda i sluša i gleda,
0140 U đevojku puče srce živo,
0141 Viknu glasom i jeknu jaukom,
0142 Šinu konja trostrukom kandžijom,
0143 Nagoni ga vodi na Sitnici,
0144 Konja bije, ’vako mu govori:
0145 „Dura, doro, pust mu ostanuo,
0146 Zašto sam te zalud uzgojila
0147 I na svake skole naučila,
0148 Nego da mi valjaš u nevolju ─
0149 Valjaj danas ali ikadare,
0150 A da Bog da i Borodica,
0151 Ako živa zatečem Antona,
0152 Kovaću ti sedla srebrnoga,
0153 U jabuke sedlo pozlatiti,
0154 Biserom ti grivu nažikati!“
0155 Višnji Bože, da je tebe vala,
0156 Da je kome stati pa gledati
0157 Zorna konja, valjane đevojke,
0158 Vodu plovi, traži zaručnika,
0159 Pristiže ga na pola Sitnice,
0160 Šnjim ispliva s one druge strane,
0161 Šnjim dijeli ruho đevojačko,
0162 Otidoše dvoru bijelome.
0163 Kad je treći danak osvanuo,
0164 Evo Iva i evo svatova
0165 Bez đevojke, sjetni neveseli.
0166 Kada Ivo upazio sina:
0167 „Blago“, reče „danas po dovijek,
0168 Evo mene u životu sina,
0169 Evo sina, evo snahe mile!“
0170 Tu veliko veselje činiše
0171 I vjenčaše Anta i Rosandu
0172 Po zakonu pravom rišćanskome.
0173 Lijep porod izrodio šnjome,
0174 Tri đetića i jednu đevojku,
0175 To je bilo, ne znam je li bilo,
0176 No velimo da se veselimo!



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.