Sinoć ago iz Novoga dođe,
Kako dođe, pomama ga nađe,
Svojoj ljubi jade zadavaše,
I ovako aga govoraše:
„Ljubi moja! ženiću se na te.“ 5
Aginica njemu progovara:
„Ženi ago! i mene je drago,
„Spremiću ti sina u đeverstvo.“
Ode aga Novu bijelome.
Pa zaprosi Novkinju đevojku, 10
A Novkinju brzu govorkinju.
Prsten dava aga starac aga:
„Ova svadba do petnaest dana.“
Svate kupi starac Hasan aga,
A dozivlje sina Mujezina: 15
„Mujezine, moje djete drago!
„Budi mene đever uz đevojku.“
Mujezina sjetovala majka:
„Kad budete tamo u đevojke,
„Đeveri će snahu posipati, 20
„Posipati parom i zaharom,
„Pospi i ti, moje d'jete drago!
„Primakni se podduvak đevojci,
„Pa joj reci dvije tri riječi:
„„U mog baba sijeda je brada, 25
„„U njega su do četiri sina,
„„Jedan jaše konja pored njega,
„„Drugi mu je Fertu izučio,
„„Treći mu se uz koljeno prima,
„„A četvrti u bešici nina; 30
„„Moja majka od junačkog soja,
„„Od onoga soja Atlagića,
„„Atlagića, kara Vetlagića.""
Otolen se svati podigoše,
I odoše Novu bijelome. 35
Kad su došli svati u đevojke,
Lijepo ih tamo dočekali,
Ugostiše pivom i jestivom;
Đeveri su snahu posipali
Zlatnom parom i sitnom zaharom, 40
Posipljeje đever Mujezine,
Podiže joj puli duvak s lica,
Te đevojci šapti po tihano:
„U mog baba sijeda je brada,
„Sijeda mu brada do pojasa, 45
„U njega su do četiri sina,
„Jedan jaše konja spored njega,
„Drugi mu je fertu naučio,
„Treći mu se uz koljeno prima,
„A četvrti u bešiku nina; 50
„Moja majka soja gospockoga.“
A đevojka njemu progovara:
„Čuj me mili, moj ručni đevere!
„Neka bude, što je Bog sudio.“
Pa odoše zdravo i veselo, 55
Odvedoše lijepu đevojku.
Kad su došli dvoru bijelome,
Svi svatovi konje razigrali,
Po najbolje starac Hasan aga.
Svi svatovi konje otsjedaše, 60
Al' nema ko da skine đevojku;
Izlazio starac Hasan aga,
Da on skine sa konja đevojku.
Veli njemu sa konja đevojka:
„Odmakni se starče Hasan aga! 65
„Bogme ti se ja skinuti neću,
„Dokle mene ne pokloniš sina,
„Najstarijeg sina Mujezina.“
Kada starac sasluša riječi,
Po srcu ga muke spopanule, 70
Ali mu se ne moga inako,
No doziva Mujezina sina:
„Mujezine, moj rođeni sine!
„Na poklon ti lijepa đevojka!
„To je meni tvoja majka kriva, 75
„Skidaj sine sa konja đevojku,
„U dvor nosi, i sretnja ti bila!“
Neće mlado ni srebro ni zlato,
Nego hoće što m' je srcu drago.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 70-73.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 522-524.
