Ženidba bana od Janoka
Kat se ženi od Janoka bane
na daleko čuo za djevojku,
čuo bane u zemlji bugarskoj
u onoga bugarskoga kneza,
đi je prose mioge mušterije 5
a nitko je odvodit ne mere.
On opremi sebe i đogata;
ode bane u zemlju bugarsku
bjelu dvoru bugarskoga kneza.
Dobro ga je kneze dočekavo 10
a iznio pivo i jidivo
pa sjedoše ladno piti vino.
Odma bane zaprosi djevojke.
Kneže šuti, ništa ne bjesjedi,
nit je daje nit mu je ne daje. 15
Razljuti se od Janoka bane
pa on snijđe do đogata svoga
pa uzjaši debela đogata;
ode bane kroz zemlju bugarsku
u Janoka bijeloga grada. 20
Sve dan po dan godinica dana.
Kada bješe o Jurjevu danu,
snijeg pade o Jurjevu danu,
grudaju se djeca po sokacim,
jedno drugog grudom udarilo, 25
zajmiše se djeca nis sokake:
— Stani kurvo, njesi pobjegnulo
na sramotu ko banu djevojka!
To dočuo od Janoka bane
pa svu sebi djecu pokupio 30
pa dobro je djecu darovao,
svakom djetu po žut dukat dade.
Pa opremi debela đogata
ode bane u zemlju bugarsku
bjelu dvoru bugarskoga kneza. 35
Na avliju natjera đogata,
na avliji zatvorena vrata,
Bane trže pernu topuzinu,
stade lupat na avliji vrata
a on kneza po imenu vikat: 40
— Kurvo jedna, Mijoile kneže!
izlaz kurvo na megdan junački
ja izvodi glavitu djevojku!
Kada kneze poznavao bana
ondar sletje vratma i avliji 45
pa otvori na avliji vrata:
— Aman bane mili gospodare!
odjaš bane debela đogata,
ajde sa mnom u bijele dvore!
Ja ću tebi curu pokloniti, 50
ja rodio, tebi poklonio.
Ban odjaši debela đogata.
Vjerne sluge konja odvedoše,
kneže bana u bijele dvore;
za punu ga sopru posadio 55
pa sjedoše ladno piti vino.
Tri bijela pridaniše dana.
Kat četviti danak osvanuo
ondar bane zaprosi djevojke:
— Ak neš bane poklonit djevojku! 60
..........................................
..........................................
Ondar bane bješjedio knezu:
— Kaću kneže sa svatovma dojći?
koliko ću dovesti svatova?
— Povedi mi iljadu svatova,
sve knezova, prvije kmetova 65
i povedi svate varošane.
Ajde bane u drugu nedilju!
Pojđe bane od Janoka grada.
Kad istjera konja na avliju,
na avliji banova djevojka, 70
ona banu tio bjesjedila:
— Gospodine od Janoka bane,
šta no tebi babo bješjedaše?
— Bješjedaše Mijoile kneže
da povedem svate varošane 75
i knezove i prve kmetove.
— Šta će babi svati varošani?!
Ne će babo boje prodavati!
I knezovi i prvi kmetovi?
Ne će babo zemlje dijeliti! 80
A zar ne znaš od Janoka bane,
sedam sam se isprosila puta,
sve sedam sam povođena puta;
a moj babo, da od Boga najđe!
sve sedmere svate oglobio, 85
pogubio sedam đuvegija,
mlogo pusto nasipao blago.
I tebe će bane pogubiti
a i tvoje svate oglobiti
a i tvoje blago ustaviti. 90
Ako misliš mene odvoditi
dera kupi pod izbor junake.
Pa se čuvaj kroz zemlju bugarsku,
Bugari su stare varadžije,
dokle sada na đogatu projđeš 95
da te koji džidom ne opali!
Ode bane kroz zemlju bugarsku.
Kada dođe u Janoka grada,
ondar sjede, sitnu knjigu piše
pa je šalje Kraljeviću Marku: 100
„Eto knjiga dragi pobratime!
„Hajde meni Marko u svatove,
„Nemoj vodit svata nijednoga.
„Ja sam brate curu isprosio,
„isprosio u zemlji bugarskoj. 105
„Bugari su stare varadžije".
Drugu piše Miloš Obiliću:
„Ajd Milošu meni u svatove!
„Nemoj vodit svata nijednoga.
„Ja sam brate curu isprosio, 110
„isprosio u zemlji bugarskoj.
„Bugari su stare varadžije".
Treću piše Relji ot Pazara:
„Ajde Relja meni u svatove.
„Nemoj vodit svata nijednoga. 115
„Ja sam brate curu isprosio,
„isprosio u zemlji bugarskoj,
„Bugari su stare varadžije".
Kada bješe u oči nedilje
al eto ti Kraljevića Marka 120
a za Markom Miloš Obilića,
za Milošem Relje ot Pazara.
Dobro ji je dočekao bane;
konje vodi u tople podrume
a junake u bijele dvore; 125
za punu ji sopru posadio
pa sjedoše ladno piti vino.
Kad u jutru jutro osvanulo,
dobre svoje konje opremiše
pa pojđoše od Janoka grada. 130
Putovaše i dva i tri dana.
Kada biše kroz goru zelenu
kraj stijene starine Novaka,
ondar reče Kraljeviću Marko:
— Gospodare od Janoka bane, 135
da s vratimo starini Novaku,
da zovnemo njega u svatove;
nek povede svog sina Grujicu,
jer brez njega pouzdanja nejma!
Pa s vratše studenoj stijeni. 140
Bane starog zove u svatove.
Bjesjedi mu starina Novače:
— Gospodine od Janoka bane!
Ja ne mogu u svatove pojći,
jer ja groša ni dinara nejmam 145
pa s ne mogu spremit u svatove;
jer znaš bane mili gospodare,
da ja nejmam kuće ni kućišta,
kuća mi je studena stijena.
Kada bane čuo lakrdiju, 150
dade bane stotinu dukata,
dade Marko stotinu dukata,
dade Miloš stotinu dukata,
dade Relja stotinu dukata.
Opremiše starinu Novaka 155
i njegova sina Gruajana
pa odoše u zemlju bugarsku.
Kad dojđoše u zemlju bugarsku,
sve zeleno polje prikriveno;
knez skupio silovitu vojsku. 160
Al eto ti crne Arapine
i on jaši vranu bedeviju.
Arap ciči, bedevija riče,
pod njima se crna zemlja trese:
— Kojo vam je od Janoka bane? 165
nek izijđe na megdan junački,
ja izijđe ja izmjenu najđe!
Pojđe bane na megdan izijći.
Ne dade mu Miloš Obiliću:
— Stani bane mili gospodare! 170
tvoj je megdan, moje zaodivo;
ja ć' Arapu na megdan izijći.
Pa istjera debela alata.
Natjeraše jedan na drugoga.
Arap trže pernu topuzinu 175
pa ošinu Miloš Obilića;
obori ga u zelenu trvu,
saveza mu na plećima ruke,
otjera ga u zemlju bugarsku
u tavnicu Mijoila kneza. 180
Malo vrime za dugo ne bilo
al eto ti crne Arapine;
Arap ciči, bedevija riče:
— Kojo vam je od Janoka bane?
nek izijđe na megdan junački, 185
ja izijđe, ja izmjenu najđe!
Pojđe bane na megdan izijći,
ne dade mu Relja ot Pazara:
— Stani bane, mili gospodare!
tvoj je megdan, moje zaodivo! 190
Pa istjera debela putalja.
Natjeraše jedan na drugoga.
Arap trže pernu topuzinu
pa udari Relju ot Pazara,
obori ga u zelenu travu, 195
saveza mu na plećima ruke,
otjera ga u zemlju bugarsku
u tavnicu Mijoila kneza.
Malo vrime za dugo ne bilo
al eto ti crne Arapine, 200
Arap ciči, bedevija riče:
— Kojo vam je od Janoka bane?
nek izijđe na megdan junački,
ja izijđe ja izmjenu najđe!
Pojđe bane na megdan izijći, 205
ne dade mu Kraljeviću Marko:
— Stani bane, mili gospodare!
tvoj je megdan, moje zaodivo!
dok mu Marko na megdan izijđe!
Pa on zajmi debela šarina; 210
natjeraše jedan na drugoga.
Marko trže pernu topuzinu
pa ošinu crnu Arapinu.
Kako ga je lako udario
pot sobom je šarca oborio, 215
na njega se šarac pribacio
pa pritišće Kraljevića Marka.
Arap sjaši šafku bedeviju
pa saveza Kraljevića Marka;
otjera ga u zemlju bugarsku 220
u tavnicu Mijoila kneza.
Malo vrime za dugo ne bilo
al eto ti crne Arapine.
Arap ciči, bedevija riče,
pod njima se crna zemlja trese. 225
— Kojo vam je od Janoka bane?
nek izijđe ja izmjenu najđe!
Pojđe bane na megdan izijći,
ne dade mu starina Navače:
Stani bane, mili gospodare; 230
dok mu stari na megdan izijđe!
Bješedi mu dijete Grujica:
— A moj babo starina Novače!
da mi svoje sablje razmjenimo!
tvoja sablja od devet pedalja 235
a moja je ot četiri pedlja.
— A moj sine dijete Grujica!
ako meni do nevolje dojđe
lasno ćemo sablje razmijenit!
Natjeraše jedan na drugoga, 240
potegoše sablje ot pojasa
(ne tje stari perne topuzine)
pa ošinu crnu Arapinu;
poviš pasa male natfatio;
kako ga je lako udario 245
dvije pole u travu padoše.
Opet Arap is travice viče:
— Mol se Boga, starina Novače!
Marko mi je rebra polomio
a ne bi me lako pogubio! 250
Pa odoše u zemlju bugarsku
bjelu dvoru Mijoila kneza.
Kako dojđe starina Novače
odma razbi na tamnici vrata
pa ispušća sve tri pobratima. 255
Svu knezevu rastjeraše vojsku,
bijele mu dvore porobiše,
pokupiše gotovinu blago,
pogubiše dva njegova sina,
od zla roda nek nije poroda. 260
Oni kneza živa oguliše,
povedoše glavitu djevojku
pa odoše kroz zemlju bugarsku.
Iđe Marko, pjeva prit svatovma:
— Nejma kiše brez mutna oblaka 265
ni junaka brez starca Novaka!
Da ne bješe starina Novače
mi ostasmo sužnji u Bugarskoj!
Da b u koga ne bi ni žalio
već u onog kneza bugarskoga! 270
Pa odoše u Janoka grada.
Pilav čine tri nedilje dana.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
