Ženidba Titor-barjaktara

Izvor: Викизворник


Ženidba Titor-barjaktara

0001 Mala se je četa podignula
0002 Okle se je i priđe dizala,
0003 A od Senja, grada bijeloga;
0004 Pred četom je Ivo Senjanine,
0005 A za Ivom Titor-barjaktare,
0006 Za Titorom trideset Senjana,
0007 Četa tamo planinama pođe.
0008 Doklen tamo u planinu do’še.
0009 A besjedi Ivo Senjanine:
0010 „Koji će se dobar junak naći
0011 Da dovati srčali durbina,
0012 Da izide jeli u granove
0013 I pogleda brda i livade,
0014 Oće l’ kakvog ugledat’ šićara?“
0015 Ko slušaše, u zemlji pogleda,
0016 A ko čuje, čut’ se ne oćaše,
0017 Neko broji puca na dolamu.
0018 Ma ne gleda Titor-barjaktare,
0019 No ujaka medju oči crne:
0020 „Ja ću poći, moj ujače Ivo!“
0021 Pa dovati srčali durbina,
0022 Pa se pripe jeli u granove,
0023 Pa pogleda brda i livade,
0024 Pa ugleda čudo i znamenje
0025 Pod Olašom, gradom bijelijem ─
0026 Ugledao pred bijelom kulom,
0027 A pred kulom starca Bradarage,
0028 Ugledao horo đevojaka,
0029 Među njima lijepu đevojku,
0030 Istu šćercu starca Bradarage;
0031 U ruke joj od zlata kandžija,
0032 Pa po guvnu udara đevojke.
0033 Pa mi side niz jelu zelenu,
0034 Serdar njima tako progovara:
0035 „O Senjani, moja braćo draga,
0036 Evo pođoh pu[t] Olaša grada,
0037 E ugledah lijepu đevojku,
0038 E da bih je kako ugrabio;
0039 No, za Boga trideset Senjana,
0040 Ako biste čuli dževerdana,
0041 Dževerdana Titor-barjaktara,
0042 Pritegnite mene u pomoći!“
0043 Riječ reče, konja privatio,
0044 Pa odleće gorom i planinom.
0045 A kad dođe pod Olašom gradom,
0046 Pred bijelom kulom Bradarage,
0047 Đevojkama božju pomoć zvaše:
0048 „Božja pomoć, lijepe đevojke!“
0049 Pa mu cure božju primovahu:
0050 „Bog mi s tobom, neznana delijo!“
0051 Pak je bojno koplje pobusao,
0052 Pri koplju je konja privezao,
0053 Pa uljeze u bijelo guvno,
0054 Pa pogleda okom po đevojke:
0055 Dokle oko do đevojke dođe,
0056 Desnijem joj okom namignuo,
0057 A lijevim nasmijao brkom.
0058 Pa poigra u bijelo guvno,
0059 Poigraše tamo i ovamo;
0060 No kad su se bili naigrali,
0061 Pristupili jedan put drugoga,
0062 Pak je rukom za ruku stisnuo,
0063 A nogom joj na nogu stanuo,
0064 Na ruke joj burme polomio,
0065 A na noge pogazi papuče,
0066 No govori lijepa đevojka:
0067 „K sebe ruke, neznana delijo,
0068 K sebe ruke, zmija te udrila;
0069 Kad bi znao čija sam đevojka,
0070 Ni okom me ne bi pogledao,
0071 A kamoli rukom dovatio ─
0072 Ja sam šćerca starca Bradarage,
0073 A sestrica Muja i Alije,
0074 Vjerenica od Olaša Muja!“
0075 Ali joj se barjaktar moljaše,
0076 Pak zajedno opet poigraše;
0077 Ufati je opet za ručicu.
0078 Ona njem opet progovara:
0079 „Lakše igraj, neznana delijo,
0080 Nemoj ludo izgubiti glavu!“
0081 Al’ se momče igrom zapotilo,
0082 Pak raspuči toke pozlaćene,
0083 Te ukaza prsi od junaka,
0084 Sinuše mu ka’ na goru sunce.
0085 Al’ to viđe lijepa đevojka,
0086 Pa mu mlada okom namignula,
0087 Pa igraju u bijelo guvno.
0088 Al’ besjedi lijiepa đevojka:
0089 „O, Bogu ti, neznana delijo,
0090 Kakvoga si roda al’ plemena?
0091 Divan li si, tri te bili jada,
0092 Ja bih s tobom vijek vjekovala
0093 Bez ikakva pića i jestiva!“
0094 A nekoli, pobre, da ti kažem!
0095 Nokad viđe Titor-barjaktare,
0096 Pa dovati zelena dorina,
0097 Pa se doru bača na ramena,
0098 Zaigra ga drumom zelenijem,
0099 Otpade mu sa glave čelenka.
0100 Al’ besjedi Titor-barjaktare:
0101 „Bogu vama, tridest đevojaka,
0102 Dajte mene sa zemlje čelenke!“
0103 Kad to čula lijepa đevojka,
0104 Bješe mlada roda gospodskoga,
0105 Dodade mu sa zemlje čelenku.
0106 No da vidiš Titor-barjaktara,
0107 Ne dovata zlaćenu čelenku,
0108 No đevojku za bijele ruke,
0109 Istu šćercu starca Bradarage,
0110 Pak je baci za se na kulaša,
0111 Tri puta je opasao pasom
0112 I četvrtom od sablje kaišom,
0113 Pak pobježe drumom zelenijem.
0114 Kad to viđe stari Bradaraga,
0115 Vikom viče, a pokliče Turke.
0116 Fala Bogu da je velikome,
0117 Čuda li je adet u Turaka ─
0118 Sedlani im konji u podrume,
0119 Pak se skoči na konja bijesna,
0120 Za Titorom u poćeru pođe,
0121 Lako ide, pristiže ga brzo.
0122 A kad viđe Titor barjaktare,
0123 Odista ga izgubiti ćaše,
0124 No mu ne da lijepa đevojka:
0125 „Ne, za Boga srpski barjaktare,
0126 Ne pogubi starca, baba moga!“
0127 Pak se starac natragove vrati
0128 I uljeze u Olašu gradu,
0129 Opet kliče Turke vitezove:
0130 „Avaj, Turci, niđe vas ne bili,
0131 Što činite, koga li čekate ─
0132 Evo dođe kaurska delija,
0133 Odvede mi šćercu najmiliju!“
0134 To začuo Mujo i Alija
0135 I začuo od Olaša Mujo.
0136 A kad viđe gojeni Alija,
0137 Dorinu se tište u ramena,
0138 Šiba konja trostrukom kandžijom,
0139 Te dostiže Titor-barjaktara,
0140 Ovako mu riječ progovara:
0141 „Stani, kurvo, Titor-barjaktare,
0142 Moju sestru misliš odnijeti!“
0143 A kad viđe Titor-barjaktare,
0144 Pak izvadi jednu pušku malu,
0145 Krivo gađe, ma pravo pogađe,
0146 Pogodi ga u svilen-pojasu,
0147 Posred pasa, đe mu ne da glasa ─
0148 Pade Ture na travi zelenoj,
0149 Ni zemlja ga živa ne dočeka.
0150 Titor mjaše da je pobjegao,
0151 Ali igra Grličić Mustafa
0152 Na zelena konja kao trava;
0153 Kada je Turčin pristigao,
0154 Barjaktaru riječ progovara:
0155 „Stani, kurvo, Titor-barjaktare,
0156 Da si jučer bježati začeo,
0157 Danas bih te junak pristignuo!“
0158 Pak izvadi drugu pušku malu,
0159 Krivo gađe, pogodi Turčina,
0160 Pogodi ga u srce junačko ─
0161 Pade Ture okle s’ dignut’ neće.
0162 Misli Titor da je odbjegnuo,
0163 Ali igra od Olaša Mujo
0164 Na pretilu suru bedeviju,
0165 Ovako je njemu besjedio:
0166 „Stani, kurvo, Titor-barjaktare,
0167 Čiju l’ misliš vodit’ vjerenicu?
0168 Lasno ti je s đecom boj činiti,
0169 Ema nije sa Olaša Mujom,
0170 E je Mujo mnoge osušio,
0171 I tebe ću danas usmrtiti!“
0172 Ma ne reče Ture „Ako Bog da“,
0173 Pa mu nikad ni pomoći neće!
0174 No kad viđe Titor barjaktare
0175 Da je ono od Olaša Mujo,
0176 Ne bješe mu milo nikoliko,
0177 No mu milo za nevolju bilo,
0178 Pa dovati bistra dževerdana,
0179 Dževerdanu živi oganj dava
0180 I Pogodi od Olaša Muja
0181 Na prsi mu prozor učinio,
0182 A na pleći svitu oštetio;
0183 Jošt mu više čudo ogradio ─
0184 Ošteti mu suru bedeviju
0185 Od kraj repa do vrh kukotresa
0186 Da ne valja sedlu ni samaru.
0187 Titor mjaše da je pobjegnuo,
0188 Ali igra stari Bradaraga
0189 Na bijesna konja kao vila,
0190 A za njime pet stotin’ Turaka,
0191 Okoliše Titor-barjaktara.
0192 Kad se Titor na nevolju nađe
0193 I kad viđe da je poginuo,
0194 On opali svoga dževerdana,
0195 Te glas dade četi od Udbinje.
0196 Odista ga tu pogubit’ ćahu.
0197 Al’ Titoru Bog i sreća dala,
0198 Jere čuše kotarski serdari,
0199 Pak je Titor serdaru viknuo:
0200 „O serdari, za Boga jednoga,
0201 Ali danas ali već ikada!“
0202 Kad to čuše trideset serdara,
0203 Plamenite sablje povadiše
0204 I u Turke juriš učiniše.
0205 Al’ da ti se nagledati, pobre,
0206 Kako srpske sablje sijevahu,
0207 A turačke glave zijevahu.
0208 Nijednoga živa ne puštiše,
0209 Do kurvića starca Bradarage,
0210 On uteče starac uz planinu;
0211 Ni on, kurva, uteći ne ćaše,
0212 No imaše konja golemoga,
0213 Takvoga ga pod Turčinom nema.
0214 U to dođe Ivo Senjanine
0215 Su trideset svojije Senjana
0216 I ovako riječ besjedio:
0217 „Ajme mene, Titor-barjaktare,
0218 Jesi li mi, brate, obranio?“
0219 Odgovara Titor barjaktare:
0220 „Nijesam ti, Ivo, poginuo,
0221 Nego sam se danas porodio,
0222 Sve u zdravlje kotarski serdara!“
0223 Otlen mi se zdravo podigoše,
0224 Zdravo po’še Senju bijelome;
0225 I povede Turkinju đevojku,
0226 Pokrsti je, te je vjenča za se,
0227 A serdari po’še u Kotare.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.