Kako je Bihać pao u Turske ruke
Vezak vezlo trides’ đevojaka
u bijelu Senju na krajini,
a na kuli Senjanina Iva.
A kakvo je trides' đevojaka:
svaka fali zaručnika svoga, 5
a ne fali sestra Ivanova.
Govori joj trides' đevojaka:
“Kujo jedna, Ivanova Anđo,
što ne fališ zaručnika svoga?
Ali si se ponijela mlada, 10
đe je tebe dobar isprosio,
isprosio Pivljanine Bajo!”
A govori Ivanova Anđa:
“Sestre moje, trides' drugarica,
nijesam se ponijela mlada, 15
đe je mene dobar isprosio.
Bijaše me dobar isprosio,
pa je mene drugi preprosio,
iz Udbine Kuna Asanaga,
mome bratu naturio blago, 20
te me dade Kuni Asanagi!”
Mlidijahu, niko ne čujaše.
To začula Ivanova ljuba,
ona kaza Ivu gospodaru.
A kad začu Senjanine Ivo 25
knjigu piše, pa je Baju sprema:
“Čuješ mene, Pivljanine Bajo,
kupi svate, hajde po đevojku
u neđelju, koja prva dođe;
drugi će ti odvesti đevojku, 30
i dovedi pet stotina svata”.
Onu sprema, drugu načinio,
pa je šalje Kuni Asanagi:
“Čuj Turčine, Kuno Asanago,
kupi svate, hajde po đevojku 35
u neđelju, koja prva dođe,
drugi će ti odvesti đevojku,
odvesti je Pivljanine Bajo,
i dovedi pet stotina svata”.
Kad je bilo u prvu neđelju, 40
dok evo ti Baja i svatova.
A divno ih dočekao Ivo,
po livadi popeše čadore;
eto Baja na bijelu kulu.
Taman sio i kavu popio, 45
dok evo ti Kune Asanage,
i on vodi pet stotina svata.
Po livadi popeše čadore;
eto Kune na bijelu kulu.
Tu noćili, lijepo im bilo. 50
Kad ujutru jutro osvanulo,
podranio Senjanine Ivo,
pa doziva Pivljanina Baja:
“Čuješ mene, Pivljanine Bajo,
dva junaka a jedna đevojka. 55
Vi prospite burme i prstenje,
ja ću dovest' lijepu đevojku,
koga uzme i sretno mu bilo”.
Prostriješe divan kabanice,
pa prosuše burme i prstenje, 60
dovedoše dilber Anđeliju.
Prevari se, ujede je guja,
pa Kunine burme pokupila.
Dolećeše dva đevera mlada,
udariše duvak na đevojku. 65
A to gleda dijete Jovane,
sestrić bješe Pivljanina Baja,
od jada ga zaboljela glava,
šćaše odma zametnuti kavgu.
Al’ ne dade Pivljanine Bajo: 70
"Sjed’, Jovane, izgubio glavu.
Ti ćeš bolju steći da'inicu”.
Otalen se svati podigoše,
sve zajedno hiljadu svatova.
Kad su bili ispod Senja b'jela, 75
svi svatovi rahat i veseli, -
a Jovan je v'oma neveseo.
Pita njega Pivljanine Bajo:
“Moj sestriću, dijete Jovane,
je'l te, sine, zaboljela glava, 80
ili ti je ponestalo vina?”
Govori mu dijete Jovane:
“Moj da’idža, Pivljanine Bajo,
nije meni ponestalo vina,
žao mi je nesuđene ujne, 85
da 'ko Bog da, suđena mi bila!”
Pa pomami vranca debeloga,
do đevojke doćera gavrana;
pa on skide duvak sa đevojke,
a udari vezene marame, 90
i zavika grlom bijelijem:
“Ajmo ujna, suđena mi bila,
nećeš ići Birču bijelome,
nego ćemo Risnu pitomome”.
A to gleda Omere đevere, 95
sestrić bješe Kune Asanage,
pa poteže dvije puške male,
da ubije dijete Jovana.
Jovanu je dobra sreća bila,
nijedna ga puška ne trefila, 100
nego vranca po oba kolana.
Pade vranac, izjeli ga vuci,
a od njega Jovan oskočio,
pa dovati vezenu šešanu,
pa on gađa Omera đevera. 105
On Omera dobro pogodio,
po sred srca i svilena pasa.
Omer pade, a Jovan dopade,
ufati mu debela đogina,
pa pobježe Jovan sa đevojkom. 110
Ala banda, zaturi se kavga,
tu se sakla hiljadu svatova.
Boga moli Pivljanine Bajo:
“Daj mi, Bože, vjetra sa planine,
da raznese ispod senja tamu, 115
da ja viđu u polju zelenu
ko li gine, ko li zadobiva”.
Bog mu dade, vihor vjetar punu,
u krajeve rastjerao tamu.
Kad u polju niđe niko nema 120
do Jovana mlada i đevojke.
Dok evo ti Pivljanina Baja
na njemu je sedamnaest rana.
Viče Bajo dijete Jovana:
"Je l' Jovane, da od Boga nađeš, 125
zašto sakla hiljadu svatova?”
A govori dijete Jovane:
"Moj da'idža, Pivljanine Bajo,
jesu li ti rane za vidanja?”
A Bajo mu 'vako odgovara: 130
"Za mnom sine, dijete Jovane,
goni konja i vodi đevojku,
da idemo Risnu pitomome,
da vidamo moje rane grdne”.
Odvedoše lijepu đevojku. 135
Dovedoše sa mora 'ećime,
izvidaše Pivljanina Baja,
i vjenčaše za njega đevojku.
Pribilježio od Vučića Papovića
Dušan Osmoković
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
