Porasla je đeteljina trava,
Sve od polja do dvora Pavlova,
Žnjele su je sestrice Pavlove,
Žnjele su je, i konju davale:
„Jeđ'te, konji, đeteljinu travu, 5
„E imate brzo putovati,
„Bratu Pavlu po mladu đevojku.“
Konji jedu, pođoše svatovi,
Kad su došli pred dvore đevojci,
Pred dvore joj divno kolo igra, 10
Kolo vodi đevojčina majka,
Jednom rukom kolo okretaše,
Drugom rukom suze utiraše,
Svome zetu Pavlu govorila:
„Dobro doš'o, zete nesuđeni! 15
„Jutros ti je cura preminula.“
Veli Pavle đevojčinoj majci:
„Fala Bogu, moja mila pune!
„I ako je premninula draga,
„Nosiću je mome b'jelu dvoru, 20
„Kopaću je bašči pod naranči,
„0bilazit' jutrom i večerom,
„Posipat' je ružom i cvijećem.“
Pa utrča kuli u odaju,
Kad na kuli lijepa đevojka, 25
Sva se kula od nje zasjajala.
Kad je viđe mladi đuvegija,
Zagrli je i tri put poljubi,
Pa je vrže na pleći junačke,
Š njom pobježe među svatovima, 30
Svi svatovi domu sa đevojkom,
Pjevajući i puške mećući,
Kučka majka osta kukajući.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 153-154.
