Ženidba Muja Hrnjice (Prozor)

0001 Mujo sjedi na bojali kuli,
0002 Mrku kahvu iz findžana srče.
0003 Pokraj njega ostarjela majka,
0004 Ona često gorko uzdisaše,
0005 Pa Mujagi besjedila sinu:
0006 „Ah moj Mujo, moj rođeni sine,
0007 Kako sam ti, vidiš, ostarjela,
0008 Ostarjela i obnevidjela,
0009 Da ne mogu preko kuće preći,
0010 Kamo l’ ću ti hizmet učiniti
0011 I studene vode donijeti;
0012 Već se ženi moje d’jete drago.”
0013 Mujo majci tiho besjedio:
0014 „Moja neno, moj očinji vidu,
0015 Kako ću se jadan oženiti;
0016 Ja obiđoh svu zemlju Turćiju,
0017 Širom zemlju tursku i kaursku,
0018 I poharčih blago gotovinu
0019 I đogina slomih po srijedi,
0020 Tražeć’, neno, za sebe djevojku
0021 I za tebe glavna prijatelja,
0022 A nikako nahodit’ ne mogu.
0023 Već sam čuo i ljudi mi kažu,
0024 Da imade lijepa djevojka
0025 Tamo dolje u Slivovu gradu,
0026 L’jepa seka slivovskog serdara,
0027 Kakve sada u Krajini nema,
0028 U Krajini turskoj i kaurskoj.
0029 Već kuhaj mi lake brašljenice,
0030 Sve debelo kao ogledalo;
0031 Ja ću svoga opremit’ đogina,
0032 Pa otići do Slivova grada.
0033 Ako bih ja curu begeniso,
0034 Sada bih je zaprosio, neno.”
0035 To starica jedva dočekala:
0036 „Hajde sine, u sto dobrih časa,
0037 Hajde Mujo, čestito ti bilo!”
0038 Mujo sedla pretila đogina,
0039 Stara skuha lake brašljenice,
0040 Pa se baci soko na sokola
0041 I otišće brdu i dolini.
0042 Kud god ide, u Slivov siđe,
0043 Baš do kule slivovskog serdara.
0044 Kad je b’jeloj kuli dohodio,
0045 Al bijela kula zatvorena.
0046 Kad to vidje buljuk-baša Mujo,
0047 On zavika iza svega glasa:
0048 „Te l’ u kuli kućni domaćine,
0049 Je l’ u kuli mlada Vidosava?”
0050 Kada cura glase razumjela,
0051 Ona spade na demir pendžera,
0052 Zapituje neznanu deliju:
0053 „Što će tebi kućni domaćine
0054 Što će tebi cura Vidosava?”
0055 Besjedi joj Hrnjica Mujaga:
0056 „Jesi l’ ti to, Vidosava dušo,
0057 Spani meni na mermer avliju,
0058 Da ja tebi dv’je besjede kažem.”
0059 „Hajd’ odatle, madžarska katano,
0060 Ako jamim sv’jetla džeferdara,
0061 Ubiću ja tebe i dogina.”
0062 „Udri Vido, srce iz njedara,
0063 Od tebe me zaboljeti ne će!”
0064 Al da vidiš kićene djevojke,
0065 Ona jami sv’jetla džeferdara,
0066 Pa prisloni kasu na obrazu,
0067 Dva nišana cura sastavila,
0068 A trećega buljuk-bašu Muja.
0069 Pa na pušci vatru naložila,
0070 Al joj žao bijaše junaka,
0071 Pa ne gleda Muja po srdašcu,
0072 Nego pod njim pretila đogina;
0073 Plaho rani konja vilenoga,
0074 Kopite mu krvca poljevaše,
0075 On se dertan maknut’ ne smjeđaše.
0076 Kad je Mujo krvcu ugledao,
0077 Žestoko se ražljutio bješe:
0078 „Vidosavo, Boga ne vidjela,
0079 Jer mi rani pretila đogina,
0080 Jer u mene opalila n’jesi?”
0081 Na kulu je juriš učinio,
0082 Od avlije vrata razlomio,
0083 Pa se prima vitkih merdevina.
0084 Al junačkog srca cura bješe,
0085 Ona uze do dva venedika,
0086 Pa na Muja vatru oborila,
0087 Grdne njemu rane učinila,
0088 Šest na njemu, sedam na đoginu.
0089 Mujo vidje, da će poginuti,
0090 Na sramotu od ženske desnice,
0091 On posjede ranjena đogina,
0092 Pa se vraća u zemlju Turćiju. —
0093 Kada večer mrka dolazila,
0094 Al eto ti slivovskog serdara,
0095 U avliju konja ugonio,
0096 Za čorapu u krv ugazio.
0097 To je njemu vrlo čudno bilo,
0098 Pa on pita seke Vidosave:
0099 „Vidosavo, moja seko draga,
0100 Kakva krvca u našoj avliji?”
0101 Seka njemu r’ječi besjedila:
0102 „Dolazio Mujo Hrnjičiću,
0103 Pa sam njega grdno obranila,
0104 Ne će ni živ dvoru dopanuti.”
0105 To serdaru vrlo drago bilo,
0106 On prihvati divit i kalema
0107 I ćageta knjige nešarane,
0108 Pa je sitnu knjigu načinio,
0109 Baš na ruke Senjanin Ivanu:
0110 „Oj Ivane, d’jete u matere,
0111 Kupi sebi kitu i svatove,
0112 U nedjelju hajde po djevojku;
0113 Poginuo buljuk-baša Mujo,
0114 Ubila ga moja Vidosava,
0115 Ne će tebi svate zabuniti.”
0116 Kad Ivanu takva knjiga dođe,
0117 Knjigu štije, a na nju se smije
0118 Pitala ga ostarjela majka:
0119 „Oj Ivane, moj jedini sine,
0120 Okle tebi knjiga šarovita?”
0121 Al besjedi Senjanin Ivane:
0122 „Ovo knjiga od Slivova, majko,
0123 U knjizi mi lijep haber daje,
0124 Da je Mujo glavu izgubio,
0125 Ubila ga moja jauklija;
0126 Pa da idem sada po djevojku,
0127 Provešćemo curu kroz bogaze,
0128 Ne će mene Mujo zabuniti.”
0129 Al je njemu majka besjedila:
0130 „Ako ti je Mujo poginuo,
0131 Tri su gora ostanula vraga:
0132 Jedan ti je Kovačina Ramo,
0133 Drugo ti je Tale Ličanine,
0134 A treće je odgojak Halile.
0135 Već čuješ li, moje d’jete drago,
0136 Piši knjigu starcu Osman agi,
0137 Osman agi na Udbinu ravnu,
0138 Od starine pobratimu tvomu,
0139 Da ti skupi kićene svatove,
0140 Pa nek’ bude svatski starješina,
0141 Neka kupi svu Udbinu listom,
0142 Ma ne vodi roda Hrnjičina.”
0143 L’jepo Ivan majku poslušao
0144 I Osmanu knjigu napisao.
0145 Kad Osmanu knjiga dohodila,
0146 On doziva Osman bajraktara:
0147 „Hajde jami zelena bajraka,
0148 Pa ga nosi u našu čaršiju,
0149 Pobij njega u kaldrmu tvrdu,
0150 Nek’ se kupe age Udbinjani.”
0151 Kad Osmane svate sakupio,
0152 Opremi se dizdar Osman aga,
0153 Pa povede kićene svatove
0154 Ispod kule buljuk-baše Muja,
0155 Ali Mujo bolom bolovaše.
0156 Opazi ih gojeni Halile:
0157 „Nu dizdara age Osman age,
0158 Gdje odvede kićene svatove,
0159 Odvede ih svomu pobratimu,
0160 Pobratimu Senjanin Ivanu!”
0161 Kad to čuo buljuk-baša Mujo,
0162 On Halilu bratu besjedio:
0163 „Hajde kupi beza tananoga
0164 I mušeme na kajiš rezane,
0165 Utegni mi moje rane grdne,
0166 A opremi debela đogina,
0167 Ja ću ići Senju na Krajinu
0168 U svatove Senjanin Ivanu,
0169 Da s’ nagledam djevojačkog lica.”
0170 U Halila pogovora nema,
0171 On donese beza tananoga
0172 I mušeme na kajiš rezane,
0173 Utegnu ga sa četiri strane,
0174 A opremi đoga pretiloga,
0175 Pa se soko na sokola baci,
0176 A potjera niz to polje ravno;
0177 Brzo mu je svate dostignuo.
0178 To Osmanu vrlo mučno bilo,
0179 Na Mujagu krivo pogledaše.
0180 Kad se Senju blizu primakoše,
0181 Preda nje je Ivo ishodio,
0182 Pa prebroji kićene svatove.
0183 Kad ubroji Hrnjicu Mujagu,
0184 Odmah mu se brojak pometao,
0185 Pa Osmanu riječ besjedio:
0186 „Pobratime udbinski dizdare,
0187 Koliko sam tebi govorio,
0188 Da ne vodiš roda Hrnjičina.”
0189 Preklinje se udbinski dizdare:
0190 „Nije pobro, života mi moga,
0191 Već je ovo momče od Udbine,
0192 Davno ti je Mujo preminuo.”
0193 Lijepo su svate dočekali,
0194 Svim svatima konje prihvatiše,
0195 Svim svatima mjesto načiniše,
0196 Ali Mujo sam đoga razjaha,
0197 Pa on baca dizgin na jabuku,
0198 Sam se đogo po avliji voda,
0199 A Mujaga ode posestrimi,
0200 Posestrimi krčmarici Mari,
0201 Svu noć pije vino i rakiju.
0202 Kad se svanu i ogranu sunce,
0203 Podvikuje čauš do čauša:
0204 „Hazur ola, kićeni svatovi,
0205 Konjanici konje osedlajte,
0206 A pješaci pritež’te opanke!”
0207 Otišće se sila i svatovi.
0208 Mujo skače na đogina svoga,
0209 Pa za njima goni nazorice,
0210 Sve do kule slivovskog serdara.
0211 Serdar l’jepo svate dočekao,
0212 L’jepi njima konak namjestio.
0213 Kad u jutro zora osvanula,
0214 Ispadoše mladi djeverovi,
0215 Pa tovare ruho djevojaćko,
0216 A podižu na konja djevojku.
0217 Ustadoše svatske starješine,
0218 Povedoše silu i Krajinu.
0219 Bubnji tuku, a svirale svire,
0220 Udaraju zile i borije,
0221 Digoše se uz polje zeleno.
0222 Kad su polje ravno prehodili,
0223 Primiše se široke planine.
0224 Mujo Osma Bogom zaklinjaše,
0225 Da mu danas u gajretu bude,
0226 Da izmakne lijepu djevojku.
0227 Osman agi vrlo mučno bilo,
0228 Jer Ivanu vjeru založio;
0229 Al se njemu na ino ne može,
0230 Preča vjera turska neg’ kaurska,
0231 Prikloni se buljuk-baši Muju,
0232 Pa izvrnu četu na kaure
0233 Skače Mujo kano i pomaman,
0234 Na alaje svate razgonjaše.
0235 Dok se cure Mujo dohvatio,
0236 Uhvati je za bijelu ruku,
0237 Pa je baci za se na đogina
0238 I uteče vesela mu majka!
0239 Na Udbinu zdravo dohodio
0240 I doveo lijepu djevojku,
0241 Sebi ljubu, majci hizmećara, —
0242 Tako bilo, pa se pripov’jeda,
0243 Mi pjevamo, kako nam je drago.