Ženidba Miloša Obilića/22

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

ČIN III
◄   POJAVA I POJAVA II POJAVA III   ►

POJAVA II

MILOŠ (koji je u polovini pjesme došao, pa se zklonio iza zavjese):

Poj, slavuju, drago moje;
Medom kaplju pjesme tvoje,
Ko s cvjetića mirisnog;
Oj, što n’jesam biser laki,
Il bar da sam končić tanki
Oko b’jelog grla tvog!

Poj, slavuju, svojim glasom,
Proljeće se iz sna budi!
Obasuta rajskim krasom
Na istoku zora rudi.
U baštici cvati cv’jeće,
Nevjestica da mi šeće,
Paunica srca mog;
Poj, slavuju, zlato moje,
Medom kaplju pjesme tvoje
Ko s cvjetića mirisnog.
(Ravijojla šapćući razdragano, trči zavjesama, gdje se Miloš sakriva.)

RAVIJOJLA:

To moj soko klikom kliče!
(objesi mu se o vrat).
To je vitez moj!

MILOŠ (zagrli je oko pasa i vodi sofi):

Da l’ rasplaši, slavujice,
Slatki glasak tvoj?
(Sjeda i uhvatije za podbradak pa joj se zagleda u oči.)
Digni oči, rajski krasu,
Zašto skrivaš jasne zv’jezde?
Pram njihova sjaja šta su,
Nebesnice, koje jezde?

RAVIJOJLA:

Moj viteže, vjereniče,
Opija me ovaj čar;
Al mi srce sjetom niče,
Mene pali čudni žar. —
Šta mi tako mori grudi?

MILOŠ:

Možda ovaj sv’jetli dan:
Pred oltar nam srce žudi,
Da posveti slatki san.
(Ravijojla ga zagrli i gleda ga mazno.)

RAVIJOJLA:

Je li ti me ljubiš vjerno?

MILOŠ:

Kao nebo zorin kras!
Moj biseru, cv’jeće smjerno,
Kao vitez bojni čas!

RAVIJOJLA (u odugševljenom zanosu):

Kako su ti slatke r’ječi,
Kako milo zboriš ti!

MILOŠ:

Tvoj poljubac slađe l’ječi,
Blaženstvo mi u njem spi!

(Poljubi je. U istome času Grabancijaš promoli glavu kroz prozor. Ravijojla vrisne i skoči. Grabancijaša nestane. — Ravijojla pružila ruku prozoru i prestravljeno gleda tamo. — Miloš gleda — to u nju, to u prozor.)

MILOŠ:

Šta je? Kakva strava na tvom licu planu?

RAVIJOJLA:

Koga ima tamo?

MILOŠ (nagne se na prozor i gleda dolje.):

Nevjestice mila,
Kako mi treperiš na vedrome danu,
Kao ptiče kad mu malaksaju krila, —
Eto nikog nema.

RAVIJOJLA:

A ja spazih tamo.

MILOŠ:

Koga?

RAVIJOJLA (priljubi se uza nj):

O moj vojno, ne ostavljaj mene!
Opake su vile, tražiće me one.
Ja već slutim buru iz gore zelene,
Za svatima našim oni će da gone.

MILOŠ:

Ravijojlo dušo, ne boj mi se vila!
Brodarica b’jesna uzaman doleta.
Ti si danas moja nevjestica mila;
Nek ružica majska na mom šljemu cvjeta!


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 93 godine.