Ženidba Jova Sarajlije

Izvor: Викизворник

0001 Zaprosio Sarajlija Jovo
0002 Na daleko lijepu đevojku;
0003 Po daljini ni daleko nije:
0004 Preko Bosne u Hercegovinu;
0005 Al’ se s’ ljutom zmijom zavadio,
0006 S ljutom zmijom Limunom hajdukom,
0007 Teško mu se Limun zaklinjao:
0008 „A da bi me ne rodila majka,
0009 „Već kobila, koja konje rađa!
0010 „Ne ćeš tvoje zagrliti zlato
0011 „U tvojemu šeher-Sarajevu.”
0012 Tako stade tri godine dana,
0013 Piše knjigu đevojačka majka:
0014 „A moj zete, Sarajlija Jovo!
0015 „Evo ima tri godine dana,
0016 „Od kako si isprosio zlato,
0017 „Nit’ je vodiš, nit’ odgovor daješ,
0018 „Već su meni svati dodijali,
0019 „Ja ću dati Maru za drugoga.”
0020 Knjiga dođe Sarajliji Jovu,
0021 Knjigu uči, grozne suze roni;
0022 Pitala ga ostarjela majka:
0023 „A moj sine, Sarajlija Jovo!
0024 „Otklen knjiga, ognjem izgorjela!
0025 „Te je tako žalostivo učiš?”
0026 Majci Jovo pravo kazivaše:
0027 „A bora mi, moja stara majko!
0028 „Ova j’ knjiga od moje punice,
0029 „Da ja idem i vodim đevojku,
0030 „Ali će je dati za drugoga;
0031 „Sjetuj mene, mila majko moja!
0032 „Ja kako ću provesti đevojku
0033 „Od prokletog Limuna hajduka?”
0034 Majka Jovu tiho besjedila:
0035 „Sine Jovo, živ mi bio majci!
0036 „Kupi, sine, kićene svatove,
0037 „Sve junake mlade neženjene,
0038 „Koji nejma ni oca ni majke,
0039 „Koga nema niko zažaliti;
0040 „Hajde, sine, na sreću junačku.”
0041 To je Jovo majku poslušao,
0042 Te pokupi do trista svatova,
0043 Sve junaka, mladih neženjenih,
0044 Koji nejma ni oca ni majke,
0045 Koga nejma niko zažaliti,
0046 Zdravo svati goru prijeđoše
0047 I dođoše dvoru đevojačkom;
0048 Lijepo ih tamo dočekali:
0049 Konjma daše zobi i sijena,
0050 A svatov’ma gospodsku večeru:
0051 Jova vode u bijele dvore,
0052 Đeno sjedi majka i đevojka.
0053 Svi svatovi rahat i veselo,
0054 Neveseo Sarajlija Jovo;
0055 Pitala ga đevojačka majka:
0056 „A moj zete, Sarajlija Jovo?
0057 „Što si tako vrlo neveseo?
0058 „Al’ ti n’jesu tvoje šure drage?
0059 „Al’ ti nije u volju večera?
0060 „Al’ ti nije moja Mara draga?”
0061 Na to njojzi Jovo odgovara:
0062 „Prođi me se, đevojačka majko!
0063 „Sve je l’jepo u dvoru tojemu,
0064 „I moje su šure meni drage,
0065 „Tvoja Mara i odviše draga;
0066 „Ali evo jada iznenada:
0067 „A ljutom sam se zmijom zavadio,
0068 „S ljutom zmijom Limunom hajdukom,
0069 „Teško mi se Limun zaklinjao,
0070 „Da ja ne ću zagrliiti Maru
0071 „U mojemu šeher-Sarajevu.”
0072 Nasmija se đevojačka majka,
0073 Pak je zetu ’vako besjedila:
0074 „Ta ne boj se jedna strašivice?
0075 „Moja j’ Mara srca junačkoga,
0076 „Zdravo će ti provesti svatove.”
0077 Pak od zemlje na noge skočila,
0078 Ona ode Mari u čardake:
0079 „A da vidiš, moja šćeri draga!
0080 „Teško ti se Jovo prepanuo
0081 „Od nekakva Limun-harambaše;
0082 „Već čuješ li, moja šćeri draga!
0083 „Kad budete blizu Romanije,
0084 „Tada zovni ručnoga đevera:
0085 „ „Oj đevere, moj zlaćen prstene!
0086 „ „Daj ti meni konja najboljega,
0087 „ „Britku sablju tvoga brata Jova,
0088 „ „A i tvoje dvije Danickinje,
0089 „ „Sve u čisto zaljeveno zlato;
0090 „ „I još mi daj tvoje odijelo:
0091 „ „Ja ću sama preko Romanije.” ”
0092 Kad u jutru jutro osvanulo
0093 I pođoše kićeni svatovi,
0094 Povedoše lijepu đevojku;
0095 Kad su bili blizu Romanije,
0096 Tad’ đevojka govori đeveru,
0097 Što je bješe naučila majka;
0098 To je đever snahu poslušao,
0099 Obuče je što se ljepše može,
0100 I dade joj svijetlo oružje:
0101 Britku sablju svoga brata Jova,
0102 A i svoje dvije Danickinje,
0103 Sve u čisto zaljevene zlato;
0104 I dade joj konja najboljega;
0105 A kad Mara konja posjednula,
0106 Đeveru je svome govorila:
0107 „Oj đevere, moj zlaćen prstene!
0108 „Kad prijeđem preko gore čarne,
0109 „Đe su vaši prebijeli dvori?
0110 „Po čemu ih mogu poznavati?”
0111 Đever snasi tiho govorio:
0112 „Snaho moja, od zlata jabuko!
0113 „Ako bog da i sreća junačka,
0114 „Te ti zdravo preko gore pređeš,
0115 „U široku polju Sarajevskom
0116 „Tu ćeš viđet’ drvo bademovo,
0117 „Pod bademom čardak od biljura,
0118 „To su naši bijeli dvorori.”
0119 Ode mlada preko gore čarne,
0120 Pjevajući, goru proklinjući:
0121 „Bog t’ ubio, goro Romanijo!
0122 „Đe u tebi kapi vode nejma,
0123 „Došlo mi je moga konja klati,
0124 „Da s’ napijm krvce od konjica.”
0125 U to doba hajduk iza jele,
0126 Pod đevojkom konja ufatio:
0127 „Stan’ pričekaj, careva delijo!
0128 „Daću tebi i vode i vina:
0129 „Kaži pravo, tako bio zdravo!
0130 „Đe si sinoć na konaku bio?”
0131 Al’ govori plemenita Mara:
0132 „Ja sam sinoć na konaku bio,
0133 „Đe svatovi došli po đevojku,
0134 „Iz lijepog šeher-Sarajeva,
0135 „Hoće svati da vode đevojku,
0136 „Ali ne da đevojačka majka:
0137 „Đevojka se razboljela ljuto;
0138 „Te su oni roka ostavili,
0139 „Ostavili do Đurđeva dana,
0140 „Dokle bude trave za konjica,
0141 „Za junake mladih jaganjaca.”
0142 Progovori Limun harambaša:
0143 „Fala tebi, careva delijo!
0144 „Kad si meni pravo kazivao,
0145 „Da ne gubim mlađane junake,
0146 „Da ne cv’jeljam žalostive majke.”
0147 Pak natoči zlatan kondir vina,
0148 Te ga daje na konja đevojci;
0149 Al’ mu veli lijepa đevojka:
0150 „A boga ti, Limun-harambaša!
0151 „Daruj meni onaj kondir zlatan:
0152 „A tako mi moje vjere tvrde!
0153 „Dokle dođem u Stambola grada, ,
0154 „Poslaću ti dvije demišćije
0155 „Sve u čistu zalivene zlatu.”
0156 Dade hajduk od zlata kondira,
0157 Mara ode preko Romanije
0158 Pjevajući, konja igrajući.
0159 Kad je sišl ak polju Sarajevskom,
0160 Ugledala drvo bademovo,
0161 Pod bademom čardak od biljura,
0162 A pred dvorom tri kola igraju,
0163 U kolu je seka Jovanova,
0164 Kolom igra, kolu pjesmu kaže,
0165 Pripijeva brata i nevjestu;
0166 Sjaha s konja prelijepa Mara,
0167 S konja sjaha, u kolo se fata
0168 Do lijepe Jovanove seke,
0169 Poljubi je i dva i tri puta:
0170 „Daj muštuluk, Jovanova seko!
0171 „Eto tebi braće i nevjeste.”
0172 Ražljuti se Jovanova seka,
0173 Iz kola se mlada istrgnula.
0174 U to doba Jovo i svatovi,
0175 Kune seka svoga brata Jova:
0176 „Bog t’ ubio, moj brate Jovane!
0177 „Što ti šalješ neznane junake?
0178 „Ufati se do mene u kolo,
0179 „Poljubi me i dva i tri puta.”
0180 Nasmija se Sarajlija Jovo:
0181 „Nije ono neznana delija,
0182 „Već je ono draga snaha tvoja.”

Izbor[uredi]

  • Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 344-348.