Ženidba Janjića Komnena

Izvor: Викизворник


Ženidba Janjića Komnena

0001 Pošetala dva Janjića mlada,
0002 Janjić Mitar i Janjić Komnene
0003 Kroz prostranu šeher Podgoricu
0004 Ispred kule paše Podgorice,
0005 Gledala ih lijepa đevojka,
0006 Mila seja paše Podgorice,
0007 Po imenu Ajkuna đevojka,
0008 Gledajući tiho govorila:
0009 ”Divna ti su dva Janjića mlada!
0010 ”Blago majci koja ih rodila,
0011 ”A sestrici koja ih gojila,
0012 ”A đevojci koja će ih ljubit’.”
0013 Ona misli niko je na čuje,
0014 Pašinica i sluša i gleda.
0015 Jedva čeka da joj noćca dođe,
0016 Da joj paša iz čaršije dođe,
0017 A kad dođe, srdito mu kaže:
0018 ”O moj pašo, mili gospodare!
0019 ”Jašik ti se sestra učinila
0020 ”Na dva brata dva Janjića mlada,
0021 ”Jer su braća divna i ugledna.”
0022 Pa mu kaži što je rekla Ajka:
0023 ”Aman, pašo, dragi gospodare!
0024 ”Ti pogubi dva Janjića mlada,
0025 ”I lani su kurve dolazili,
0026 ”Na njih Ajka jašik učinila,
0027 ”Bolovala tri neđelje dana
0028 ”Od zla bola od jašikovanja.”
0029 Kad to začu paša Podgorica,
0030 Pašinicu rukom udario
0031 Po obrazu sa obije strane,
0032 Dva joj zdrava pokrenuo zuba,
0033 Pa otide u bijelu kulu,
0034 Te on šjede u meka šilteta,
0035 Te dovati divit i kalema,
0036 I artije knjige bez jazije,
0037 Pa on piše u ravnu Srijemu
0038 Na rukama od Srijema Janju,
0039 U knjizi ga paša pozdravljaše,
0040 I ovako njemu govoraše:
0041 ”Prijatelju, ako budeš suđen!
0042 ”Dobro gledaj što ti knjiga piše.
0043 ”Ja sam čuo, i kažu mi ljudi
0044 ”Da imadeš do sedam sinova;
0045 ”Pet si, Janjo, do sad oženio,
0046 ”A dva su ti azur za ženidbu,
0047 ”Kažu Mitra i kažu Komnena,
0048 ”Poklanjam ti seju za Komnena,
0049 ”Da budemo glavni prijatelji,
0050 ”Da idemo jedan u drugoga,
0051 ”Da pitamo jedan za drugoga.”
0052 Posla knjigu putem i ćenarom,
0053 Kud god išla u Srijemu sišla.
0054 Kada Janju pala na koljeno,
0055 Onu uči, drugu birdem piše,
0056 Te je šalje paši Podgorici:
0057 ”Pozdrav ti je, pašo gospodine!
0058 ”Fala tebe na poklonu tvome,
0059 ”Istina je što ti kažu ljudi,
0060 ”Da ja imam do sedam sinova,
0061 ”Petoricu jesam oženio,
0062 ”A dva imam jošte za ženidbu,
0063 ”Al’ ih, pašo, ne mislim ženiti
0064 ”No obadva pokaluđeriti;
0065 ”Tako sam se Bogu zarekao.”
0066 Kada paša knjigu proučio,
0067 Knjigu uči, a na nju se muči,
0068 Birdem Janju drugu odpisuje:
0069 ”Prijatelju, ako budeš suđen!
0070 ”Kupi svate, ajde po đevojku,
0071 ”Mitra popi, a ženi Komnena,
0072 ”Ako li me poslušati nećeš,
0073 ”Jaši konja ajde Podgorici
0074 ”Da junački megdan dijelimo.
0075 ”Ako nećeš šeher Podgorici,
0076 ”Ja, ću, Janjo u ravnu Srijemu,
0077 ”Sakupiću silnovitu vojsku,
0078 ”B’jelu ću ti porobiti kulu,
0079 ”Porobiti pa je zapaliti,
0080 ”Pogubiti do sedam sinova,
0081 ”A tebe ću na muke udriti,
0082 ”Na mukama dušu iščupati.”
0083 Kada Janju knjiga dopanula,
0084 Knjigu uči, po srcu se muči,
0085 Al’ mu druga biti ne mogaše,
0086 Već Komnenu tijo govorio:
0087 ”Ded’ mi spremi debela labuda,
0088 ”Da ja idem šeher Podgorici.”
0089 A to Komnen jedva dočekao,
0090 Labuda je babu azurao,
0091 U to doba i Janjo iz kule,
0092 Prekrsti se, sjede na labuda,
0093 Pa otide gorom i planinom.
0094 Zdravo Janjo Podgorici siđe,
0095 Daleko ga paša ugledao,
0096 A u bliže njega susretao,
0097 Ruke šire u lica se ljube,
0098 Za junačko pitaju se zdravlje;
0099 Vodi Janju u bijelu kulu,
0100 A labuda u tople podrume.
0101 Tu siđeše tri četiri dana,
0102 Gostili se pivom i jestivom.
0103 Onda Janjo riječ progovara:
0104 ”Kazuj, pašo, zemlji gospodaru,
0105 ”Što si zvao, što li knjige slao?
0106 ”Mene starca ’vako zamučio.”
0107 Veli Janju paša Podgorica:
0108 ”Jesam zvao i knjige šiljao,
0109 ”Jer sam čuo, kazali mi ljudi,
0110 ”Da si pribran junak na krajini,
0111 ”I da imaš do sedam sinova,
0112 ”Pet ženjenih a dva neženjena,
0113 ”Poklonih ti seju za Komnena,
0114 ”Da budemo glavni prijatelji
0115 ”Da idemo jedan u drugoga,
0116 ”Da pitamo jedan za drugoga,
0117 ”Milo mi je s takijem junakom,
0118 ”Ako oćeš, to nam sretnjo bilo.”
0119 Kad to začu od Srijema Janjo,
0120 Na ino mu biti ne mogaše,
0121 No izvadi burme i prstenje,
0122 Te ih meće na zlatnu tevsiju:
0123 ”Evo, pašo, burme i prstenje,
0124 ”Neka dođe tvoja mila seja
0125 ”Da privati s tevsije prstenje,
0126 ”Da s vidimo i pomilujemo,
0127 ”Da vidimo je l’ kail đevojka,
0128 ”Jer je taki adet u Srbalja.”
0129 Skoči paša na noge lagane,
0130 Te otide k seji u odaju :
0131 ”Ustaj, sejo, na noge lagane,
0132 ”Obuci se što možeš najljepše,
0133 ”Udri na se bakam i bjelilo,
0134 ”Na obrazu ruže rumenilo,
0135 ”Pa ti dođi k nama u odaju.”
0136 To izreče te k Janju poteče,
0137 A đevojka jedva dočekala,
0138 Naresi se što moga najljepše,
0139 Prema njoj je sjajno ogledalo,
0140 Udri na se bakam i bjelilo,
0141 I na lišce ruže rumenilo:
0142 Jedna glava, tri su istivana;
0143 Jedne uši, četvero menđuši,
0144 Jedne ruke, troje belenzuke,
0145 Jedno grlo, tri drobna đerdana,
0146 Jedne pleći, a tri su kavada :
0147 Jedan zelen do zelene trave,
0148 Drugi mavi da se momci mame
0149 A treći je od suvoga zlata,
0150 A na noge krmzi čaktijane
0151 Do polu su kožom postavljene
0152 A od po njih lijom i baukom,
0153 Kad ih steže da je ne preteže,
0154 Da kakva je, tri je jada bilo!
0155 Čelo joj je zlatna amajlija,
0156 Obrvice s mora pijavice,
0157 Trepavice paunovo perce,
0158 Dva obraza dva đula rumena,
0159 Medna usta kutija šećera,
0160 Crne oči kao u gavrana
0161 Valjaju joj dva careva grada,
0162 Sitni zubi dva niza bisera,
0163 Uzbujale dojke u đevojke
0164 Kano kvasac u dobre planinke,
0165 Te podigle do sva tri kavada,
0166 Đerdanima ne da mirovati,
0167 Cura diše, a đerdani gmiže,
0168 Ljepota je oku pogledati.
0169 Pa pošeta po bijeloj kuli,
0170 Kako šeće, sva se kula kreće,
0171 Pa eto je bratu u odaju,
0172 Poklanja se do zemljice crne,
0173 Ljubi Janja u skut i u ruku,
0174 Pa prifata burme i prstenje
0175 Janja joj ih na prste natiče,
0176 Desnu joj je ruku napunio.
0177 Prsten dava, svadbu ugovara:
0178 ”Ova svadba do petnaest dana
0179 ”Dok otidem mojemu Srijemu
0180 ”I dok skupim kitu i svatove.”
0181 Pa u jutru kad je osvanulo,
0182 Izvadio gospocke darove,
0183 Te darova svasti i punicu,
0184 Đevojačke mnoge jaranice
0185 Neka znadu da je isprošena,
0186 Pa otide zdravo i veselo.
0187 Kada Janjo domu dolazio,
0188 Te kazuje vjerenoj ljubovci
0189 I svojema do sedam sinova:
0190 ”Ja sam divnu curu isprosio,
0191 ”Da je take u Srijemu nema.”
0192 Pa da vidiš iz Srijema Janja!
0193 Sjede Janjo sitne knjige pisat’:
0194 Jednu šalje u Prilipu Marku:
0195 ”Pozdravljam te, mio pobratime,
0196 ”Ja sam divnu curu isprosio,
0197 ”Dođi mene u svatove, Marko,
0198 ”I dovedi tri stotine svata,
0199 ”Da mi budeš za vjenčana kuma,
0200 ”Ženim sina mojega Komnena.”
0201 Ovu šilje, drugu brže piše,
0202 Te je šalje Miloš-Obiliću:
0203 ”Pobratime, Obilić-Milošu,
0204 ”Divnu sam ti curu isprosio
0205 ”Za Komnena za mojega sina,
0206 ”Zovem tebe u moje svatove,
0207 ”Da mi budeš svacki starješina,
0208 ”I dovedi tri stotine svata.”
0209 Drugu šalje, treću brže piše,
0210 Te je šalje Relji Bošnjaninu:
0211 ”Pobratime, Relja Bošnjanine,
0212 ”Ženim sina mojega Komnena,
0213 ”Da si mene brže u svatove,
0214 ”Da mi budeš svacki vojevoda,
0215 ”I dovedi svata tri stotine.”
0216 Pa kad tako knjige razaslao,
0217 Poče spravljat’ pivo i jestivo
0218 I sve drugo što je za svatove.
0219 Okupio braću i rođake,
0220 Pa birane i vrsne kumove
0221 I sve butum mile prijatelje,
0222 U to doba evo i svatova.
0223 Tri vojvode na kuli izvede,
0224 A svatove na rosnoj livadi;
0225 Tu su dva dni svati konačili,
0226 Dok junaci trudni počinuli,
0227 Nasitili piva i jestiva,
0228 Trudni konji zobi i sijena.
0229 Otolen se svati podignuli,
0230 Otidoše gorom i planinom,
0231 Pjevajući i puške mećući.
0232 Deli Marko ni pjeva ni meće,
0233 No s’ okreće često na unkašu,
0234 Te priginje iz mješine vina,
0235 I iskapi do prvog konaka.
0236 Tako išli, Podgorici sišli,
0237 Lijepo ih paša dočekao,
0238 Prvijence u dvoru uvodi,
0239 A svatove na rosnu livadu,
0240 Častio ih i dva i tri dana,
0241 Dok junaci malo počinuli,
0242 A silni se konji odmorili,
0243 Zavikaše svatovski čauši:
0244 ”Azurala, kito i svatovi,
0245 ”Kratki danci, a dugi konaci;
0246 ”Magloviti drumi kroz planinu,
0247 ”Tuđi ljudi, ne znamo im ćudi,
0248 ”Turska zemlja, a svati rišćanski,
0249 ”Nekako se ne slaže zajedno.
0250 ”Ko je konjik, priteži kolane,
0251 ”Ko je pješak, priteži opanke,
0252 ”A daleko Srijem zemlja ravna.
0253 ”Tuđa zemlja kalauza nema,
0254 ”No, đeveri, na konja đevojku,
0255 ”A ti, pašo, iznosi darove.”
0256 U to paša na mlađe naredi,
0257 Iznesoše gospocke darove,
0258 Te darova što je za kojega,
0259 Paša vodi hata četvrtaka,
0260 Te darova Janjića Komnena;
0261 A za pašom eto pašinice,
0262 Daje zetu pancijer-košulju,
0263 Ne more je oštra sjeći ćorda,
0264 Pa odoše zdravo i veselo.
0265 Kad su bili na prvom konaku,
0266 Svi svatovi rahat i veseli,
0267 Puškam’ puču, a džumbus zameću,
0268 Ali nije Komnen đuvegija,
0269 Nego vrlo šjetno neveselo.
0270 Besjedi mu ostarjeli babo,
0271 Te Komnenu turi lakrdiju:
0272 ”A zar si se, sine, posilio,
0273 ”Đe ti nađoh ovaku đevojku?”
0274 Komnen babu tiho progovara:
0275 ”Kami sam se, babo, posilio,
0276 ”Nego sam se srcem uzmučio,
0277 ”Ja sam čuo, kazaše mi ljudi
0278 ”Đevojka je moja obljubljena,
0279 ”Ljubile je pašine delije,
0280 ”Pa je mene silom nametnuli:
0281 ”Ti je za me, babo, isprosio,
0282 ”Od nevolje, a bez dobre volje,
0283 ”A ja, babo, neću nametnice,
0284 ”Nametnica svaka samovoljna,
0285 ”A suviše što je obljubljena.”
0286 To govori Janjiću Komnene,
0287 A đevojka i sluša i gleda,
0288 Đeverima tijo govorila:
0289 ”O đeveri, zlaćeni prsteni,
0290 ”Zaustav’te lake seisane,
0291 ”Da otvorim sapete sepete,
0292 ”Da prifatim vezenu maramu,
0293 ”Ljuto me je zaboljela glava.”
0294 Đeveri su snahu poslušali,
0295 Ustaviše lake seisane,
0296 Otvoriše sapete sepete,
0297 Neće cura beza ni jagluka,
0298 No izvadi kalem i artiju,
0299 U obraz je perom udarila,
0300 Od obraza krvi natočila,
0301 S krvlju bracu po artiji piše:
0302 ”Mio brate, pašo Podgorico!
0303 ”U zo čas me za Janjića dao,
0304 ”A u gori silom nametnuo!
0305 ”Tek smo došli na prvom konaku,
0306 ”Ukori me Janjiću Komnene
0307 ”Da sam mlada davno obljubljena,
0308 ”Ljubile me pašine delije,
0309 ”Ti da si me silom nametnuo.
0310 ”Jošt govori Janjiću Komnene
0311 ”Da on neće mene nametnice.
0312 ”Aman, brate, od oca i majke,
0313 ”Vrati mene domu na dvorove,
0314 ”Ocrni mi obraz pred svatov’ma.
0315 ”Što je silom to ni sretnjo nije,
0316 ”A što mrzno tu ljubavi nema,
0317 ”A što napast to je najmučnije.
0318 ”Ako l’ mene nećeš prifatiti,
0319 ”Sama sebe oću objesiti
0320 ”O zlu drvu gajtanom o grlu,
0321 ”Miči grijeh ti na tvoju dušu.”
0322 Kad je cura knjigu našarala,
0323 Svom đeveru tijo progovara:
0324 ”O Todore, moj desni đevere,
0325 ”Kumim tebe Bogom istinijem,
0326 ”I vašijem svetijem Jovanom,
0327 ”Nađi mene momče u svatove,
0328 ”Koji će se vratit’ Podgorici,
0329 ”Da ponese paši ovo pismo,
0330 ”Evo njemu dva dukata žuta,
0331 ”I evo mu srmajli jagluka.”
0332 Đever Todor snahu poslušao,
0333 Iznađe joj momče od svatova,
0334 I opremi knjigu Podgorici.
0335 Kad je paša knjigu proučio,
0336 Po srcu ga muke pokosiše,
0337 Ja bih reko i nevolja mu je,
0338 I udri se rukom po koljenu,
0339 Ckrlet čoha pršte na koljenu,
0340 I junačka koža do čašice,
0341 Pa poviknu na svoje delije:
0342 ”Brže, momci, na četiri strane
0343 ”Što je butum naše Podgorice
0344 ”Biranoga momka pod oružjem
0345 ”Sakupite pred mojom avlijom.”
0346 U mlađega pogovora nema,
0347 Istrčaše, puške izmetnuše,
0348 Skupi mu se do trista momaka
0349 Pod dobrima konjma i oružjem.
0350 Paši sluge konja izvedoše,
0351 Potekoše tragom za svatov’ma
0352 Pokraj Spuža i pokraj Žabljaka,
0353 Latiše se pro Bjelopavlića,
0354 Pa šljegoše u polje Nišicko,
0355 U Rudine svate dostignuli,
0356 Počinuli na drugom konaku.
0357 Svi svatovi butum pozaspali,
0358 Al’ ne spava Ajka međ’ đevere,
0359 Nego roni suze od očiju,
0360 A kad začu uku kroz Rudine,
0361 Odma se je Ajka dosjetila,
0362 Pa pobježe između đevera.
0363 Tu đevojci loša sreća bila,
0364 Zađe mlada između svatova
0365 Da tovari ruho đevojačko,
0366 Opazi je neko od svatova,
0367 Te zavika grlom bijelijem:
0368 ”Braćo svati, pobježe đevojka.”
0369 A barjaktar s druge strane viče:
0370 ”Barjak vije, a đevojke nije.”
0371 Viče Todor: ”kamo mi đevojka?”
0372 Svi svatovi na noge ustaše,
0373 Ne ustaše do tri vojevode,
0374 U to doba paša Podgorica
0375 Su njegove tri stotin’ Turaka,
0376 Viče Turčin sa konja kulaša:
0377 ”Stan’te, svati, vraćajte đevojku,
0378 ”Kad velite da je obljubljena.”
0379 To začuše tri srpske vojvode,
0380 Pa se čude čudu iznenada.
0381 Al’ im paša ne da se čuditi,
0382 No u svate juriš učinio.
0383 Marko spava neće ni da čuje,
0384 Al’ kad začu što je i kako je,
0385 Pjan Kraljević kroza san govori:
0386 ”Ko to traži od svata đevojku,
0387 ”Il’ je manit, il’ je poludio,
0388 ”Ali mu je život omrznuo?”
0389 Korili ga oba pobratima:
0390 ”Ustaj, Marko, da od Boga nađeš,
0391 ”Turci nama oteše đevojku.”
0392 Pita Marko oba pobratima:
0393 ”Je l’ koliko sile od Turaka?"
0394 Kažu njemu sila od svijeta,
0395 Tad se Marko od sna razabrao,
0396 Pa pogleda, te uviđe Turke,
0397 Đeno su se svatim’ um’ješali,
0398 Pa usjede na svoga šarina.
0399 Od oružja ništa ne prifaća,
0400 Nego samo tešku topuzinu,
0401 Pa zavika što mu grlo dava:
0402 ”Stan’te, Turci, kud ste naumili
0403 ”Ne srdite mene i Šarina.”
0404 Zato Turci haju i ne haju,
0405 No se kolju po polju junaci.
0406 Trže Marko tešku topuzinu,
0407 Tuče Marko s desne i s lijeve,
0408 Kako koga kucne s topuzinom,
0409 Ne treba mu ećim ni melema.
0410 Malo bilo za dugo ne bilo,
0411 Savladaše Srbi Podgorčane,
0412 Ko ne pade, na konja pobježe.
0413 Pita Marko sve svatove redom:
0414 ”Što je ovo, ako Boga znate!
0415 ”Ko oćaše da nas osramoti
0416 ”I da nama odvede đevojku?
0417 ”Bog sa nama i Božji anđeli!
0418 ”Još ovoga ni čuo nijesam,
0419 ”A kamo li očima vidio!”
0420 Tad pristupi cura sa đeverom,
0421 Poklonja se Marku do zemljice,
0422 Te mu ljubi ruke i koljena,
0423 Kaže Marku sve kako je bilo,
0424 Na Komnena kabaet turila.
0425 Kada Marko začu lakrdiju,
0426 Reče Marko i obje vojvode:
0427 ”O Komnene, lude li si glave,
0428 ”Što vjerova, živ te Bog ubio!
0429 ”Te se s pašom danas darovasmo
0430 ”Prije reda i prije zemana
0431 ”Iz sabalja krvavih marama,
0432 ”Nego ajte da doma idemo.”
0433 Komnen čuo, tomu kail bio.
0434 Svi svatovi zdravo okrenuše,
0435 I dođoše Srijem-zemlji ravnoj.
0436 Četri svata mrtva ponesoše,
0437 I četiri ranom čebrsnuta.
0438 Pokopaše ko je poginuo,
0439 Izvidaše koji se ranio.
0440 Pokrstiše Ajku Podgoričku,
0441 Bi Ajkuna sad je Marijana,
0442 I vjenčaše Maru za Komnena.
0443 Lijep porod s njome izrodio,
0444 Milovao do suđena dana.-
0445 Teško onoj svakoj jadnoj duši,
0446 Ko mrazio ičiju đevojku.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.