Žedno momče gorom jezdijaše.
Žedno vode, a željno đevojke,
Od jada se na mač naslonjaše;
A od sunca perom zaklonjaše;
Gledala ga s pendžera đevojka, 5
Ter je svoju dozivala majku:
"Majko moja, vrlo dobro moje!
"Žedno momče čarnom gorom jezdi,
"Žedno vode, a željno đevojke;
"Od jada se na mač naslonio, 10
"Hoću li mu vode iznijeti?"
Majka šćerci tiho odgovara:
"Sramota je vode iznijeti,
"Nego uzmi u kondijer vina,
"Jedan vina, drugi vode ladne." 15
Brže šćerca majku poslušala,
Utočila u kondijer vina,
Jedan vina, drugi vode ladne,
Pa iznosi na drum pred junaka;
Ne šće momče vodu ni gledati, 20
Neg' đevojku za bijelu ruku,
Pak je metnu za se na konjica;
Koliko je njemu mila bila,
Tri puta je pasom opasao,
A četvrtom od mača kaišom, 25
Šnjom uteče gorom i planinom.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 431-432.
