Žao za sramotu
(Od Dubrovnika)
Dvoje mi se drago milovalo:
Jovo momče i Mara djevojka.
Koliko se mnogo milovali,
Na jednoj se vodi umivali.
O jedan se jagluk otirali. 5
To dušmani gledat' ne mogoše,
Učiniše, te ih omraziše:
Za godinu ne sastadoše se.
A za drugu ne nasmijaše se.
A treće se oni sastadoše, 10
Mara Jova vodom poljevala,
Jovo Mari tiho odgovara:
"Dušo Maro, nesuđenje moje!
"Moje srce već ne haje za te,
"Moje oči ne gledaju na te. 15
"Moja usta već ne ljube tebe;
"Mene babo drugu isprosio,
"I ljepša je i bolja od tebe,
"Još djevojka sitnu knjigu znade."
Ali Mara odgovara Jovu: 20
"A ti Jovo, nesuđenje moje!
"Moje srce već ne haje za te,
"Moje oči ne gledaju na te,
"Moja usta ne ljube takoga;
"Mene babo za boljega dao, 25
"Baš u Mletke za Bojova sina;
"Ako li mi tome ne vjeruješ,
"Sutra će mi djeverovi doći,
"A preksutra ostali svatovi,
"U tvom dvoru konak učiniti, 30
"Uz pendžere barjak prisloniti,
"Ti ćeš njima konje provađati,
"A ja ću ti mlada govoriti:
""Horjatine i horjatski sine!
""Tako li se konji provađaju 35
""I gospoda svati dočekuju!""
