Žalost i nadežda

Izvor: Викизворник


Žalost i nadežda

(Od Dubrovnika)

Dušo Maro, da se ne varamo,
Đe rečemo, da se sastanemo,
Jal' u mome, jal' u tvome dvoru,
Jal' u bašči pod žutom narančom.
Đeno cavti čemin i ružica, 5
Čemin s ružom lijepo miriše,
Teško onom, ko za kim uzdiše!
Kako, dušo, i ja za tobome,
Đe te gledam, ljubit' te ne mogu:
Ali hoću brže, ako Bog da! 10
U neđelju, koja prva dođe,
U mom dvoru, a na krilu mome.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 370.