Povila se b'jela loza vinova
Ispod b'jela ispod grada Budima;
To ne bila b'jela loza vinova,
Već to bio l'jepi Jovo i Mara.
Oni su se iz malena gledali, 5
Iz malena, do golema djeteta;
Kad bi vreme, da se mladi sastanu,
Rastavi ih kurva kučka Budimka:
Ode Jovo i odigra alata,
Osta Mara držeći se za vrata. 10
Jovo Mari polazeći govori:
"S Bogom ostaj, moja ružo rumena!" —
"Pošo s Bogom, moj siv-zelen sokole!
"Pred tobom su do tri gore zelene,
"U jednoj je bunar voda studena, 15
"U bunaru jedna čaša srebrna.
"I u čaši jedna gruda snijega,
"Ti je uzmi, pak je metni u njedra,
"Pa kad prođeš jedno selo i drugo,
"Ti zagledaj sebi, dušo, u njedra: 20
"Kako s' topi ona gruda snijega,
"'Nako s' topi srce moje za tobom."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 417.
