Majka šćercu na večeru zvala:
„Hodi šćerce, da mi večeramo,"
Srdito joj šćerca odgovara:
„Večerajte, mene ne čekajte,
„Nije mene do vaše večere, 5
„Već je mene do moje nevolje:
„Jer sam čula, ženi mi se dragi:
„Bud' se ženi, zlosrećno mu bilo!
„Što i mene ne zva na veselje?
„Divne bih mu ponijela dare: 10
„Tri jagluka, tanka bokčaluka,
„I suviše tri kite cvijeća:
„Jediu kitu nevena cvijeća,
„Da on vene iz srdakca svoga;
„Drugu kitu tratora cvijeća, 15
„Da on traje u jadu godine ;
„Treću kitu maka bijeloga,
„Da se smakne s ovoga svijeta."
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 400.
