Žabljačka četa protivu Dodošana
Protužilo jedno Ture zorno,
U Žabljaku poluškome gradu,
Perkočević Murat po imenu,
Uz koljeno svoga gospodara,
Od Žabljaka Mahmuta dizdara, 5
Pa ovaku riječ govorilo:
„Ha, pomagaj bego gospodare,
Od zuluma i od zulumćara,
Od Dodoša sela krvavoga,
Koje nama mnogo jada daje, 10
Jade daje nikad ne prestaje,
Robe, pale i sijeku glave,
Hoće našeg razoriti grada,
Preveć su se silni učinjeli.
Evo da ti gospodaru kažem, 15
Što su nama Vlasi učinjeli,
Onomadne Ture pogubiše,
Po imenu Piranića Meda.
On je ludo od njih poginuo,
Bješe pošao u polje Vrbišu, 20
S nekoliko žabljačkih Turaka,
I uzeo oštru namarnicu
Da ubere u polju palicu.
Dočeka ga Filipović Peko,
Su njegova tri četiri druga, 25
Vlasi njemu glavu otkidoše,
I njegovo uzeše oružje.
Tu su nama rza oštetili,
I sramotu grdnu nanijeli.
No te molim dragi gospodare 30
Da mi izam četovanja dadeš,
Da pokupim Žabljačane Turke,
Svega na broj stotinu Turaka
Da otidem pravo po Đenaru,
Dako bi mi Bog i sreća dala 35
Da dočekam lovca al’ trgovca,
Ap orača, komorčiju trudna
Da osvetim Piranića Meda”.
Kad to čuo dizdar Mahmut-bego,
Od radosti na noge skočio, 40
Pa je njemu riječ govorio:
„Be, aferim od Žabljaka krilo,
Rahat si me s tijem učinio,
Kad ćeš brata Meda osvetiti,
Izam dajem, kupi Žabljačane, 45
Sve iz šehra povedi junake,
Hajde s njima kud je tebi drago”!
Murat mu se divno poklonio,
Gospodara svoga ostavio,
Pa on side u Doganje česte, 50
Prebiruje momke i junake,
Iz rabote podigao Turke,
Dok skupio stotinu Turaka,
Od Žabljaka bijeloga grada,
Pa se otlen podigoše Turci, 55
A pred njima Murat Perkočević
Pa odoše noćno bez mjeseca,
Dok u Truše polje uljegoše.
Sakriše se stotinu Turaka,
Pričekaše osvitanje danka, 60
Dok ujutru ogrijalo sunce,
Ali Turci viđoše junaka,
Po imenu Pejovića Šaka,
I dva brata, dva Lalića mlada,
Oba ću ih po imenu kazat’, 65
Ivo Šunjin i Nikica Šunjin,
Na sebe ih napuštaju Turci,
Dok se bliže malo primakoše,
Pa jedanak oganj oboriše,
Da pobiju Dodošane mlade, 70
Pune puške a na Srbe gađu,
Dok ubiše dobroga junaka,
Po imenu Pejovića Šaka.
No se brane dva Lalića mlada,
Pune puške a na Turke gađu, 75
I ne dadu Pejovića Šaka
Da mu mrtvu osijeku glavu.
No se boje Turci od Srbalja,
Te nikakva zagona ne čine,
Već pucaju tankijem puškama. 80
A kad čuše Dodošani mladi
Da po Truši stoji grmljavina,
Svi skočiše na noge lagane,
Među njima soko tica siva,
Po imenu Mićunov Mališa, 85
Od Krajine srpske kapetane,
I sa njime Jankoviću Ivo,
I delija Filipović Peko,
I ostali srpski vitezovi,
Po srijedi puške prihvatiše, 90
Karatunu vodu prijeđoše,
Zaljegoše poljem širokijem,
Eto ti ih uza Salkovinu,
I Moraču vodu prebrodiše,
Dok u Truše ravno uljegoše, 95
Tek dođoše boja započeše,
Ubiše se ognjem žestokijem.
Ginu Turci, ginu Crnogorci,
Po ravnome Polju vrbiškome.
No da vidiš dobroga junaka, 100
Kapetana od srpske Krajine,
Plamena je noža izvadio,
Put Turaka zagon učinio,
I nagoni braću na junaštvo,
Boj se bije nikad ne prestaje, 105
Tu se mnoga prolijeva krvca,
Od brzoga praha i olova!
Kidisaše iz Žabljaka Turci,
S megdana se pomaći ne oće,
Malo bilo, dugo ne trajalo, 110
Dok evo ti momčad od Ceklina,
Od krvave pokraj vode Župe,
A pred njima dobrih sokolova,
Silni soko Stankoviću Kenjo,
Od junačke kuće Jankovića, 115
Pored njega Dragojev Filipe,
I delija Mitre stotinašu,
Od Dujeva krvave Krajine.
Svi dođoše braći u pomoći,
I na Turke složno udariše, 120
Zaciktaše breške i latinke,
A pucaju žute kuburlije,
Pustiše se momčad na širinu,
Stade jeka na svakoju stranu,
Al' su Turci ognjem privrućili, 125
Na viteza Stankovića Kenja,
I njegove valjane junake.
S druge strane Turci udariše,
Na sokola Dragović Filipa,
I na druge srpske poglavare, 130
Al’ su Srbi šance popravili,
Te se prahom i olovom gađu,
I s mjesta se pomaći ne dadu.
No, Mališa zagon učinio,
Sa golijem nožem u desnici, 135
A za njime hrabri poglavari,
I ostali momci i junaci,
Put Turaka zagon učiniše,
Staše sjeći Žabljačane Turke,
Tad se Turci u muci nađoše, 140
Te Žabljaku počeše bježati,
Slomi im se svakolika vojska,
Otpadaju putom komadine,
I skaču im sa ramena glave,
Dok u tvrdu gradu uljegoše, 145
A pogible Turke ostaviše,
Tu se tridest otkinulo glava.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
