Žaba platno b'jelila,
Na kamenu s'jedila.
Otud ide rak iz vode,
Svojijem je brkom bode:
"Oj, Boga ti, žabo babo,
Doša sam ti ćerku prosit,
A za moga raka brata,
Moreš mi je odma' dati
I na pleme pogledati."
al' govori žaba baba:
"Od' otalen, rače bače,
Ti si kurvin pištukalo,
Ti si kurvin zviždukalo,
Ta ne valja tvoje pleme;
Noge imaš kao vile,
Oči su ti ka gloginje,
Samar nosiš ka paripče,
Zuba nemaš, za poštenje ne znaš."
Okrenu se rak na peti,
Da besjedi žabi teti:
"Od' otalen, žabo babo,
Ta ne valja tvoje pleme;
Oči su ti kao žiška,
Usta su ti kao ništa,
Kuća ti je lokvetina,
Ćerka ti je kurvetina.
N'jesam ti je ni prosio,
Sasmo sam se našalio."
