Epitafi u dragačevskim selima: Tijanje

Izvor: Викизворник

Epitafi u dragačevskim selima: Tijanje su svedočanstva prepisana sa krajputaša i starih nadgrobnih spomenika u selu Tijanje (Opština Lučani).


Crkva[uredi]

Spomenik Josifu Milovanoviću (†1827) (Tijanje - crkva)

1810. zdje soveršisja Hram
svjatago V[eliko] M[učenika] Prokopija
s trudom svjaščenika
JOSIFA MILOVANOVIĆA – POPOVIĆA
bivšeg žitelja tijanjskog
paroha istog hrama
gdje mošti ovog pokojnika
s niže ovog natpisa uz hram počivaju.
Prestavio se u večnost
14 septembra 1827 godine.
Ovaj spomen podiže mu
blagodarni sin ego
Petronije Popović.

Krajputaši[uredi]

Krajputaš Savku Milovankoviću (†1876) (kraj puta Tijanje – Zeoke)

Ovaj spomenik
pokazuje ime krabrog voinika
I-ve čete Dragačevskog bataljona
SAVKA MILOVANKOVIĆA
iz Tijanja
koi pogibe na Suvom rtu
17. jula 1876 god.
boreći se s Turcima
za veru i otačastvo srpsko:
Spomenik podiže
sinovac njegov Mića Milovanković
iz Tijanja
Pisa Đorđe V. Mitrović


Krajputaš Milutinu Gavriloviću (†1913) (kraj puta Tijanje – Zeoke)

Ovaj spomenik
pokazuje našeg brata
MILUTINA GAVRILOVIĆA
iz Tijanja
bivšeg hrabrog vojnika
4 čete 1 bataljona 10 pešadijskog puka
stalnog kadra
koji ratova protiv Turaka 1912.god.
Poginu za dobro otadžbine
u borbi protiv Arnauta
u selu Vasjatu u Arbaniji
13 septembra 1913 g.
u 21 godini svoje mladosti
Bog da ga prosti
Spomen mu podigoše:
brat Miljko;
žena Dragojla;
sin Dragiša
i kćer Desanka u
1921 g.
Pisa Đorđe V. Mitrović
16 – 9 – [1]921 g.


Krajputaš braći Dragutinu (†1912) i Dragiši (†1915) (Tijanje, kraj puta)

Ovaj spomen
pokazuje dva brata
pok. Dragutina i Dragišu
DRAGUTIN
poživi 24. g.
a kao vojnik 10 puk
poginuo u Draču 1912. god.
Dragiša poživio 20 god.
poginuo kao kadrovac
1915 god u Albaniji
Ovaj spomen podigoše im
braća Joviša Milutin i Dragomir


Krajputaš Dragoljubu Stančiću (†1915) (kraj puta Tijanje – Zeoke)

Spomenik ovaj
pokazuje srpskog ratnika
DRAGOLjUBA STANČIĆA
iz Tijanja
rođen 1895 god.
Bivši vojnik Kruševačkig
rezernih trupa, mladića.
Kao regrut stupijo je u rat
protiv Austrijanaca 1914 god.
a poginu na bojnom polju,
hrabro boreći se
i braneći svog kralja i otadžbinu,
položi svoj život
10 septembra 1915 god.
u 21 godini mladosti svoje
Spomen podiže mu
verna supruga Zorka
i kćer Koviljka
1927. god.


Krajputaš Aleksiju Protiću (†1916) (kraj puta Tijanje – Negrišori)

Večiti uspomenik
oslobodijocu ove zemlje
ALEKSIJE Ž. PROTIĆ
zemljodelac iz Negrišora
rođen 11 – II – 1879 god.
Izvrsan prestavnik kmet sela,
a rezerni narednik
mitraljeskog odeljenja 10 p. puka II poz;
u evropskom ratu
u putu kući iz Francuske
na Solunski položaj
u borbi sa morskim dubinama
poginuo 23 Oktombra 1916 godine.
Po sudbini Boga nije imao poroda.
Spomenik ovaj spodižemu
ožalošćena supruga Sofija


Krajputaš Velisavu Kulaševiću (†1916) (kraj puta Tijanje – Zeoke)

Za slobodu
Zbogom otac, zbogom majko
i vi zbogom sestre mile
ja otidok da za navek
sebi stvorim zadužbinu
za slobodu ja sam pao
i za srpstvo život dao
odvojig se ovog sveta
od 20 svojih leta
A sloboda znate šta je
koja miran život daje
Daleko tamo kraj mora,
tamo ležim ja
VELISAV KULAŠEVIĆ
iz ovog sela.
Rođen 22 marta 1894 god.
a poginuo 20 marta 1916 god.
kao vojnik I čete I bataljona 11 puka
Poginuo kroz Albaniju
u ostupanju k moru i Solunu
Na sve strane cveta cveće
mene moji videt neće
jer, daleko ja sam osto
pokraj puta spomen posto.
Zamislite braćo mila
što je bila Evropska sila
moralo je biti tako
jer živeti nije bilo lako.
Odakle sam znate rodom
ja pozdravljam mojim grobom.
Roditelji moji mili
vi ste dar otadžbini priložili.


Krajputaš Milisavu Kulaševiću (†1916) (kraj puta Tijanje – Zeoke)

Zdravo, zdravo brate mili
svud zajedno mi smo bili
teške muke smo patili
dok smo Srpstvo izbavili
Zdravo, zdravo, brate Veljo
moja bratska verna željo
pokraj tebe svud sam stao
i s tobom sam život dao
Sve što si mi brate reko
sve na to si pravo steko
za zasluge tvoje brate
eto stojim sve uzate
MILISAV KULAŠEVIĆ
iz ovog sela,
rođen 23 decembra 1897. g.
a poginuo 1. aprila 1916 g.
u Francuskoj od nemačke vojske
kao regrut
Oj Srpkinje mile sestre
lepo cveće vi naberite
i na moj spomen donesite
ja sam mlađan za vas pao
i za vas sam život dao
u najlepše doba cveta
u 20 svojig leta.
U najlepše doba svoje
ja ostavih roditelje moje
da tuguju i da plaču
jer su izgubili snagu jaču.
Ko će njima kuću raditi
i ko će ig lebom raniti
da li ima srca koga
da im prizna osim boga.
Eto braćo sve je tako
njima sada nije lako.
Nas dvojica braće mile
naše misli složne bile.
U željama radnim postigli bi
da nas ratno vreme ne pogubi.
Moj grob ostade daleko
u Francuskoj ko što reko.
Roditelji moji dobri
ja pozdravljam mojim grobom
a otac mi pozdrav prima
slava vama junacima.
Ova dva spomenika
podigoše im
otac Milenko
i zet Dobrosav Miletić
i majka Jelka
i sestre Milja, Đuka i Stoja
1922 god.


Krajputaš Milovanu Milovankoviću (†1918) (kraj puta Tijanje – Zeoke)

Spomen ovaj što na bregu sija
i ovde se diže
braćo i sestre priđite mu bliže
i viđite šta sve ovde piše
Spomen pokazuje ime
MILOVANA Lj. MILOVANKOVIĆA
iz Tijanja
bivšeg vojnika 2-ge pozicijone baterije
šumad. divizije koji požive 38 god.
A braneći svoju otadžbinu
umre u ropstvu u gornjoj Madžarskoj
u varoši Nadmeđiri
13. aprila 1918 god.
I tamo je sahranjen.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše
mu njegova supruga Stoja
i sinovi Dragutin, Despot i Andrija
Milovanković
Pisa Tihomir D. Petronijević
iz Lisica u 1930. g.

Seosko groblje[uredi]

Spomenik Milovanu Simeunoviću (†1848) (Tijanje – seosko groblje)

1848
Ovde počiva
rab boži
MILOVAN SIMEUNOVIĆ
ž. sela tijanja
poživi 45 G.
umre 19. F.


Spomenik Gavrilu Milosavljeviću (†1849) (Tijanje – seosko groblje)

1849
Ovde Počiva
Rab Božii
GAVRIL Z. MILOSAVLjEVIĆ
Žitel Tijanski.
Poživi 37 g
pr 15 Avg:
pisa radisav čikiriz
sela rtiu


Spomenik Zagorki Popović (†1849) (Tijanje – seosko groblje)

1849
Ovde počiva
raba božija
ZAGORKA
supruga Petronija popovića
ž. sela Tijanja
požive 32 L:
prestavise 16 No[v]e[mbra]


Spomenik devojci Jovani Puzić (†1850) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde počiva
Raba Božija
JOVANA
devica bivša,
isprošena
u Rudničku Nahiju
S: Milićevce
kći počivšeg
Dmitra Đor: Puzića
žitelja Tijanjskog:
požive 18 g:
umre 12 Oktombra
1850 leta


Spomenik Jovanu Iliću (†1855) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde Počiva
rab Boži IOVAN ILIĆ
Žitel Tijanski
Ž : 22 G :
umre 15 Junija 1855.


Spomenik Milisavu Petroviću (†18??) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde Počiva
Rab Boži
MILISAV PETROVIĆ
Bivši kmet
i Ž:S: Tijanja
poži: 56. G:
i umre 21 de:


Spomenik Stefanu Stanišiću (†1880) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde počiva
Rab Boži
STEFAN Đ. STANIŠIĆ
iz Tijanja
bivši kmet
i predsednik Opštine tijanjske
više godina
koji je poživio 73 god.
A prestaviose u večnost
26 aprila 1880. g.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj mu spomen podiže
njegov sin Milovan


Spomenik Mari Stančić (†1888) (Tijanje – seosko groblje)

O ti tamni grobu
primi mene u utrobe tvoje
gde ću mlada venuti u mraku
MARA
kćer Janićija Stančića
i majke Katarine
iz ovog sela Tijanja
kojaje poživela 18 G.
prestavila se u večnos
30 Juna 1888 G.
Ovaj spomenik
podiže joj otac i majka
i braća joj Lesandra i Nastas


Spomenik Jovanu Popoviću (†1890) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde
kod ovog nadgrobnog spomenika
u mračnom grobu mirno počivaju
telesno smrtni ostatci
pravoslavnog Hrišćijanina
JOVANA POPOVIĆA
žitelja ovog sela Tijanja
bivšeg hrabrog ratoborca
u srpsko turskom ratu
u 1876. 7 i 8. godine
koije časno i pošteno
poživeo 60. god.
a prestavise u vječnost 1890. g.
Bog da mu oprosti dušu
Spomen ovaj podižemu
njegov blagodarni sin
Milosav Popović


Spomenik Ljubomiru Popoviću (†1892) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde počivaju
posmrtni ostatci
LjUBOMIRA POPOVIĆA
iz Tijanja
koi se na žalos i tugu
svoje verne supruge,
porodice i poznanika
preseli iz vremenog
u večni život
24 maja 1892 g.
u 41. g. svog života
On je poznat u okolini
kao valjani pisar po: sudova
u kom je zvanju i umro:
Svi koji su snjim
opštinske poslove obavljali
i od njega pomoći tražili
rećiće mu – mirno ti kosti ležale:
lakati budi zemlja
Spomen ovaj podižemu
verna supruga Mirosava
i kćer Krstina koja ćega do veka žaliti
Pomenime Gospode
u carstvu tvome


Spomenik Vitomiru Jovanoviću (†1905) (Tijanje – seosko groblje)

Pod ovim krstom
mirno počivaju
utruđene kosti božijeg
VITOMIRA JOVANOVIĆA
rođenog 7-og septembr: 1863 G.
u ovom selu Tijanju
a umro 19-og februara 1905 god.
Pokojnik bioe u ovom selu kmet
i dugogodišnji pisar
u više opština
sa čega je zaslužio da mu svaki kaže
– Bog da ga prosti
Spomenuga supruga
Stanisava sa njiovom decom
i zadružni brat Ljubomir


Spomenik Petru Petroviću (†1909) (Tijanje – seosko groblje)

Tek što Srpsku ja odslužik vojsku
i naumih uzeti devojku
al se tužan majci ne veselih
već rodbinu teško ja ucvelih
sad večito liju suze
što me mlada Gospod uze
PETAR P. PETROVIĆ
časan i pošten
žitelj sela Tijanja
koji se u najlepšem cvetu
mladosti svoje
u 22 god. prestavise u večnos
23 decembra 1909 god.
Bog da mu dušu oprosti, Amin
Ovaj tužni spomen podižumu
brat Tihomir
i mati Kruna


Spomenik Bogosavu Mitroviću (†1914) (Tijanje – seosko groblje)

Oj putniče namerniče
dužnos zove
da pročitaš reči ove
za slobodu braće mile
pod tuđinom koji cvile
na bojištu ja sam pao
i za Srpstvo život dao
BOGOSAV MITROVIĆ
iz Tijanja
bivši narednik 4 čete
I bataljona 10. puka 1. Poziva
koji ratova
1912 god. sa Turcima,
1913 sa Bugarima,
a poginuo hrabro boreći se
prot. Austrijanaca na Šapcu
5 Avgusta 1914 god.
u 27 god. mladosti svoje
Bog da ga prosti
Ovaj spomen podiže mu
tužna majka Radojka
i braća Svetislav i Srećko


Spomenik Komnenu Jovanoviću (†1914) (Tijanje – seosko groblje)

Ej Srbine brate mijo,
zajedno sam s tobom bijo,
i dužnos te sama shvata,
da pomeneš svoga brata,
za slobodu otečestva,
na bojištu mene nesta,
u krvavoj ljutoj bitci
na položaj Konatici,
kod Kosmaja brate mili,
odužih se otadžbini.
KOMNEN JOVANOVIĆ
iz Tijanja
kaplar 4 čete 1 bataljona 10 puka
stalnog kadra
rođen 2 maja 1892 g.
A poginu u ratu
prot. Austro-Nemaca
za spas otadžbine
17-og novembra 1914 god.
Slava mu
Ovaj spomen podiže
mu mati Stanisava
i zet Živan Dimitrijević


Spomenik Mića Milovanović (†1915) (Tijanje – seosko groblje)

Ovde počiva naš mili
i nikad ne prežaljeni otac
MIĆA M. MILOVANOVIĆ
iz tijanja,
biv. Odbornik
i kmet Tijanjski
koji časno i pošteno
poživi 60 God.
A umrije marta 1915. godine
Bog damu dušu prosti
Ovaj Spomen podigošemu
sinovi Dragan i Đulisav
i supruga Petrija M.


Spomenik Jakovi Stančiću (†1918) (Tijanje – seosko groblje)

Pred ovim ladnim spomenom
u ovom mračnom grobu
zemaljskom dvoru
počivaju kosti dičnog Srbina
i uvaženog građanina
JAKOVA STANČIĆA
bivšeg žitelja
i časnog domaćina iz Tijanja
koje više godina
bivao kmet ovog sela.
Časno i pošteno poživi 72 god.
a prestavise u večnost 1918 god.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomen podižumu
sin Dobrivoje
i sna Jelisavka


Spomenik Stanojki Jovanović (†1918) (Tijanje – seosko groblje)

Tek što počeg raditi
i darove spremati
pokosime smrtna kosa
ne požali što sam rosa
STANOJKA
ćerka Raje i pok. Ljubomira Jovanovića
iz Tijanja
koja u najlepšem cvetu mladosti
u 17 god. preseli u večnos
21 Novembra 1918 god.
na žalos rodu svome
Ovaj spomen podiže joj
mati Rajka
svak Milić
i sestra Ilinka


Spomenik braći Popović – Milisavu (†1920) i Bogosavu (†1915) (Tijanje – seosko groblje)

Ovaj spomen
pokazuje dva imena,
dva brata rođena
MILISAV i BOGOSAV
sinovi poč. Milosava A. Popovića
iz Tijanja
Prvi je obveznik 4 čete I-og bataljona
10. puka Kadrovskog.
Učestvovao u ratu 1912 – 1918 god.
od teškig ratnig napora
razbolese dođe svojoj kući
i umre 25 Septembra 1920 g.
u 24 g. svoje mladosti
Drugi je obveznik
2 čete I. bataljona 10. p. puka Kadrovskog
Učestvovao u ratu 1912 – 1915.
od teškig ratnig napora
razbole se i umre
u varoši Prištini
u Bolnici 1915 g.
Tamo je i saranjen
Slava mu
Sve što smo otadžbini dužni
to smo i dali
za nju smo u bojnom polju pali
Spomen im podižu
ožalošćeni brat Dobrosav
i sna Milunka


Spomenik Dobrosavu Kulaševiću (†1922) (Tijanje – seosko groblje)

U ovom grobu žalosnom dvoru
počivaju smrtni ostatci
DOBROSAVA
sina Milenka Kulaševića iz Tijanja
O mili brate zemnoga sveta
pročitaj spomen mog kratkog veka
kao cveće kad povene slana
mene tužnog u malo zemana
pokri crna zemlja i zelena trava
U svojih 19 godina
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomenik podigoše mu
otac Milenko
i zet Dobrosav
i majka Jelka
i sestre Milja Đuka i Stoja
1922 g.


Spomenik Dragiši Jovanoviću (†1922) (Tijanje – seosko groblje)

DRAGIŠA V. JOVANOVIĆ
rođen 1899 G. u Tijanju
poživi na ovome svetu 25 godina
časno i pošteno.
Po osluženju svoga roka u vojsci,
dođe svojoj kući
i podleže opakoj bolesti Jektiki,
a posle dvogodišnjeg,
ali teškog bolovanja,
na rukama svoje
za vek ožalošćene majke
ispusti svoju nevinu dušu neženjen
11 maja 1922 G.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomen podiže mu
mati Stanisava
i zet Živan Davidović

Izvor[uredi]

  • Nikola Nika Stojić, Dragačevski epitafi: zapisi sa nadgrobnika i krajputaša, 2. dopunjeno izdanje, Međuopštinski istorijski arhiv, Čačak 2011.