Epitafi u dragačevskim selima: Živica

Izvor: Викизворник

Epitafi u dragačevskim selima: Živica su svedočanstva prepisana sa krajputaša i starih nadgrobnih spomenika u selu Živica (Opština Lučani).


Brdo Branka[uredi]

Spomenik Tanasku Milosavljeviću (†1840) (Živica – brdo Branka)

1840
ovde počiva
TANASKO MILOSAVLjEVIĆ
poživio 65. g.
umre 26. julija
ovai bileg
Lazo sin ego posadi


Spomenik Stevanu Joroviću (†1898) (Živica – brdo Branka)

U ovom Mračnom Grobu
počivaju zemni ostatci
STEVANA : JOROVIĆA
uvaženog građanina
i bivšeg Kmeta
ovog sela Živice
koi časno poživi 56 g.
a umre 13 novembra 1898. g.
Bog da mu dušu prosti
Stevan je bio Otličan
i u Vojsci kaplar
ratnog vremena:
u: 1876. i 7. i 8. G.
Ovaj mu znak Podiže
njegov Sin Mijailo
i unuci Mijat Milić i Adam


Spomenik Velisavu Pavloviću (†1904) (Živica – brdo Branka)

Ovaj spomen pokazuje
VELISAVA PAVLOVIĆA
iz Živice
koi služi u notnjim stražarima
2. čete u Beogradu
živio 35 god.
i umre aprila 1904 god.
Tamo je i saranjen
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomenik podiže
brat Vićentije

Spomenik Branisavu Matoviću (†1915) (Živica – brdo Branka)

Ovde je saranjen
BRANISAV MATOVIĆ
iz Živice
vojnik 2 čete I bat. 10 puka
I poziva
koi poživi 33 g.
A učestvovao u ratu
od 1912 g. pa do 1915 g.
Od ratnig napora
razbolise dođe kući
i umro 1 marta 1915. g.
Bog da mu dušu prosti
Spomen podiže
njegova supruga
i sin Bogoljub


Spomenik Kuzmanu Pavloviću (†1915) (Živica – brdo Branka)

Ovaj spomen pokazuje
KUZMANA V. PAVLOVIĆA
iz Živice
kao vojnik ratnog vremena
bioje pri 2. bateriji u Valjevu
živi 28 g.
a umro 8 marta 1915. god.
tamo je i saranjen
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomen podiže
otac Vićentije


Spomenik Rajku Tanaskoviću (†19??) (Živica – brdo Branka)

RAJKO TANASKOVIĆ
iz Živice
ratni invalid
učestvovao u ratu
Bugarskom 1913. g.
u ratu Austrijskom 1914. g.
ranjen kod Višegrada.
Star 91 godinu
a još lako dušom diše
za života mu se spomen piše
O radnici
otac majko roditelji
jestelise odmorili
od tereta i od muke,
umorni ste mnogo bili
dok ste sina odgojili
i unuka teška muka
a praunuci još i teže
jel nas drugo vreme steže
(...)

Stranjčevići[uredi]

Spomenik Savki Radonjić (†1915) (Živica – Stranjčevići)

SAVKA
ćer Čeda i Rajke Radonjića
a žive 2 god.
Umrla 1 marta 1918 god.
Ovaj spomen podiže majka


Spomenik Milutinu Milutinoviću (†1915) (Živica – Stranjčevići)

O putniče
mili rode
stani malo ovde
i pročitaj ovaj
tužni spomen
MILUTINA S. MILUTINOVIĆA
iz Živice
vojnik I čete 2, Bat. 9, kombinovani puk
– I – poziv
učestvovao je u ratovima
Bugarskom i Austrougarskom
Poživio 26. god.
a krabro boreći
za svoju otadžbinu
pogibe na položaju
Crna reka
20. oktobra 1915. god.
Slava mu.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomen podigoše
ožalošćeni
majka Jovanka
i braća Milun i Mijodrag
Mili rode zapalte mu sveću
jer se više povratiti neću


Spomenik Milenku Milutinoviću (†1918) (Živica – Stranjčevići)

Evo groba neizbežna dvora
gde s odmara telo od umora
MILENKA V. MILUTINOVIĆA
iz Živice,
da postigne nije niko više
zato mu se ime
zlatnim slovima piše
poživi 56 god.
a prestavise u večnos
1918. god. 16. novembra
Bijoje oličan zemljoradnik
i kmet sela Živice
i kao krabar vojnik
učestvovao u ratu 1914 i 1915 god,
potljena odbrana
telo mrtvo
ali spomen nije
vekovima zasluge će biti
a prošlos o njemu govori
Ovaj spomenik
podižemu sinovac i naslednik
Milinko R. Milutinović
pred. op. Goračke i veli
Bog da mu dušu prosti


Jedno domaćinstvo – stradali od tifusa:

Spomenik Radosavi Stranjčević (†1915) (Živica – Stranjčevići)

Ovde saranjena
RADOSAVA
supruga miloja stranjančevića
živi 45 god.
umrla 11. februara 1915 god
Bog da joj dušu prosti
Ovaj podiže
(...) Vukoman i kći Julijana


Spomenik Radenku Stranjčeviću (†1915) (Živica – Stranjčevići)

U ovom mračnom grobu
saranjena mlados
prevelika žalos
uvenuli cvet
RADENKO
sin Obrena i Selene
stranjančević
iz Živice
poživi 21 god.
Umro 28 februara 1915 god
Ovaj spomen podiže
ožalošćeni bratučed Vukoman
i strina Milena


Spomenik Obradu Stranjčeviću (†1915) (Živica – Stranjčevići)

OBRAD STRANjANČEVIĆ
živeo 50 god.
Umro 28 februara 1915 god.


Spomenik Milosavi Stranjčević (†1915) (Živica – Stranjčevići)

MILOSAVA STRANjANČEVIĆ
živi 40 god.
Umrla 1 marta 1915 god
Spomenue sinovac Vukoman


Spomenik Stanojli Stranjčević (†1915) (Živica – Stranjčevići)

Ovde saranjena
STANOJLA
ćer Milovana i Ljubice
Stranjančević
živi 21 god.
Umrla 1 marta 1915. god.
Ovaj spomen
podiže Vukoman


Spomenik Radisavu Stranjčeviću (†1915) (Živica – Stranjčevići)

RADISAV STRANjANČEVIĆ
umro 28. februara 1915. god.


Spomenik Ljubici Stranjčević (†1915) (Živica – Stranjčevići)

Ovde saranjena
LjUBICA
supruga milovana str.
živi 70 god.
Umrla 1 marta 1915 god.
Spomenu unuk Vukoman


Spomenik Vukoli Stranjčeviću (†1915) (Živica – Stranjčevići)

VUKOLA
sin Obrena i Milosave
živio 7 godina
Umro 1 marta 1915 god.


Spomenik Milunki Stranjčević (†1915) (Živica – Stranjčevići)

Ovde saranjena
MILUNKA
ćerka Obrada i Milene
Stranjančević
žive 14 g.
umre 1. marta 1918 god.
Ovaj znak podiže
majka Milena
i sestra Rajka

Ljuta kruška[uredi]

Spomenik Milanu Matoviću (†1912) (Živica – Ljuta kruška)

Ovde ovaj spomen stoji
neka čita ko ratnika voli
MILAN MATOVIĆ
iz Živice
vojnik 1. čete 2 bat. 5 puka
pož. 23 god.
Pogibe turskog rata
u Albaniji 1912. g.
Bog damu dušu prosti
spomen mu podiže
zet Voimir branović iz živice
i Ljubica


Spomenik Milenku Pantoviću (†1937) (Živica – Ljuta kruška)

Ovde vene prelijepo cveće
koje više cvetati neće
MILENKO
sin Budimira i Mare Pantović
iz Viče
ja poživik 17 leta
pame stiže Boles kleta
ne mogok joj naći leka
i ona me skide
sa ovoga sveta
6. juna 1937 god.
Tek od zore sinu zrak
moje telo prekri mrak
kad slavuja čujete u gori
setite se gde su moji dvori
ruke svoje na srce metite
kog nemate uvek se setite
Zbogom ostajte svi drugovi moji
i vi seje i ostale devojčice
na grobu mi posadite cveće
više Mile nikad doći neće
piso otac Budimir Pantović

Tanaskovići[uredi]

Spomenik Dragoljubu Tanaskoviću (†1915) (Živica – Tanaskovići)

DRAGOLjUB TANASKOVIĆ
sin Milića i Ružice
iz Živice
požive 21 god.
a pogibe nesretnim slučajem
u Čačku 1915. god.
Pokosi me smrtna kosa
ne požali što sam rosa.
Kratko živek na ovome svetu
a pogibok u najlepšem svetu.
Zbogom mili i otac i majko
i svetli ucveljeni rode
u grobnicu moje telo ode.
Sunce jarko, moji crni dani
tužno vreme mladog me sarani.
Za pamćenje mog imena
evo ladnoga spomena.
Ko sve žali ime moje
nek pročita reči ove.
Zbogom otac majko čile
zbogom moje sestre mile,
zbogom strina brate mili
ja vam odok vratiti se neću
a vi meni zapalite sveću
Bog da ga prosti
Spomen podižu
otac Milić i majka Ružica
(Sahranjen van groblja.)


Spomenik Ružici Tanasković (†1955) (Živica – Tanaskovići)

RUŽICA
žena Milića Tanaskovića
iz Živice
požive 57. god.
A tugujući za svojim
jedinim sinom
ispusti svoju dušu
22. novembra 1955. god.
Bog da joj dušu prosti.

Izvor[uredi]

  • Nikola Nika Stojić, Dragačevski epitafi: zapisi sa nadgrobnika i krajputaša, 2. dopunjeno izdanje, Međuopštinski istorijski arhiv, Čačak 2011.