Emka hodi stranama,
Nakiti se granama,
Sama sebi govori:
„Vodila sam nevjestu,
„Ne bi l' rano ranila; 5
„Do sunašca spavala,
„Svekar vatru ložio,
„A svekrva skuhala,
„A zaova omela,
„Djever vode donijo; 10
„Kad ustala nevjesta,
„Svemu tome mahana:
„Krivo vatra ložena,
„Meko ljebac skuhano,[1]
„Trunjem voda točena, 15
„Prahom kuća metena;
„I spodbila polugu,
„Rastjerala kud koje,
„Naklopi se za svekrom,
„Preskočio dva plota, 20
„Kad je bio na trećem,
„Hitio se u glavu,
„Al' na glavi ni kape;
„Hitio se u bradu,
„Al' u bradi ni dlake; 25
„Svekar snahi govori:
„„Oj nevjesto, nevjesto!
„„I ja dlaku prom'jenih,
„„A ti ćudi nikada.""
↑U skuhano (mjesto skuhan) dodato je O, da se ispuni stih.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 535-536.
