Žensko dijete legne na travi na leđa i, opruživšp noge a prekrstivši ruke i zažmurivši, učini se, kao mrtvo; ostale pak djevojčice stanu oko njega, i posipajući ga travom pjevaju ovu pjesmicu:
Umre, umre Rajole, Rajole,
Tuđoj majci na krilu, na krilu;
Zovite mu sestricu, sestricu,
Nek donese svećicu. svećicu;
Zovite mu Damjana, Damjana, 5
Nek donese tamjana, tamjana;
Zovite mu Kuzmana, Kuzmana.
Nek donese ruzmana, ruzmana.
Gdi ćemo ga zakopati? —
U rupicu pod vrbicu. 10
Kad jedno tihim glasom zapita: „Gdi ćemo ga zakopati? A drugo mu odgovori: „U rupicu pod vrbicu," onda ga jedno lati za noge, a drugo za glavu, kao da ga ponesu no ono u tome skoči i potrči za decom, koja se razbegnu, kud koje, pa koje stigpe i uhvati, ono mora leći, te se se nad njime opet na novo počne pjevati.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 511-512.
