Đe 'no sinoć večer večerasmo,
Tu mi bješe lijepa đevojka.
Ća joj reći: gledaj me, đevojko,
Ma ne smijah, e joj bješe majka,
Nego rekoh: daj mi pit', đevojko. 5
Junaku je Bog i sreća dala,
Te u dvoru ladne vode nema,
Ni u dvoru ni ublizu dvora,
Nego largo u gori zelenoj.
Uze kondir lijepa đevojka, 10
Pa poleće lugom pjevajući
Za njom momče konja igrajući,
Sretoše se u gori zelenoj,
Pa mi momče govori đevojci:
„Draga moja, mene boli glava.“ 15
A ona mu progovara mlada:
„Ja te nemam su čim izvidati,
„Stara su joj bilja poginula,
„A nova joj nisu procavćela.“
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 397.
