Smilje brala Smiljana djevojka,
Smilje beruć u jezero pala,
Iz jezera brata dozivala:
"Doći, brate, i dovezi lađu!"
Eto brata, al' ne vozi lađe.
Iz jezera majku dozivala:
"Dođi, majko, i dovezi lađu!"
Eto majke, al' ne vozi lađe.
IZ jezera dragog dozivala:
"Dođi, dragi, i dovezi lađu,
Daću tebi obljubiti lice!"
Eto dragog i on vozi lađu,
Pa uveze u to sinje more.
pa on meće preda se Smiljanu.
"O Smiljano, draga dušo moja,
Sad smo došli obali na more:
Daj, Smiljana, da obljubim lice!"
Odgovara lijepa djevojka:
"ne budali, momče neženjeno,
Ne ljubi se kraj mora djevojka,
Već u dvoru tvome junačkome,
Vozi mene svome bijelom dvoru!"
To je rekla, to su učinili,
Odvezli se bijelome dvoru.
Pa je uze za vjernu ljubu,
Uzelo je momče neženjeno.
